Radnici Konjuha deseti dan bez hrane, vode i lijekova

Radnici Konjuha deseti dan bez hrane, vode i lijekova

PODIJELI

Bivši radnici živiničke fabrike namještaja Konjuh iz Živinica, njih 20 koji ne mogu biti penzionisani, zbog čega deseti dan štrajkuju glađu i žeđu, u lošem su psiho-fizičkom stanju, te ih Binasir Kadrić, vršilac dužnosti direktora Konjuha moli da na nekoliko dana zamrznu štrajk jer situacija postaje kritična.

“Njihovo zdravstveno stanje veoma je loše. Čak ne dozvoljavaju ni osoblju Hitne pomoći da im pruži pomoć, zapravo, neće da zovu Hitnu. Stojim im na raspolaganju za sve”, izjavio je zabrinuti Kadrić, objašnjavajući da je u štrajku 20 od 52 bivša radnika, koji zbog neuplaćenog duga od oko 300.000 KM ne mogu dobiti rješenje o penzionisanju.

Kadrić je, pokazujući obimnu dokumentaciju, podsjetio da je imao preko 30 sastanaka od kako su radnici stupili u štrajk, ali da ništa nije dalo očekivani rezultat.

“Ovi ljudi su stvorili Konjuh, ovdje su radili preko 40 godina i mi ih ne smijemo i nećemo zaboraviti. Posjetili smo preko 30 institucija, od zavoda za zapošljavanje, zdravstveno osiguranje, penziono i invalidsko osiguranje, a vodili smo i razgovore u Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Tuzlanskog kantona (TK), te sa Begom Gutićem, premijerom TK. Jedino rješenje za plaćanje duga je kredit od Razvojne banke Federacije BiH, koji ne možemo dobiti jer Konjuh nije likvidan”, navodi Kadrić i dodaje da iz Razvojne banke nisu prihvatili hipoteke nad objektima i zemljištem.

Kadrić smatra da bi Vlada TK i Vlada FBiH trebale dati mjenicu i garanciju za kredit, a Konjuh će se prema njima obavezati hipotekama.

“Od Vlade FBiH smo ranije dobili 200.000 KM za penzijsko-invalidsko osiguranje, a od Vlade TK pozajmicu od 18.000 KM za plaćanje Zavodu zdravstvenog osiguranja TK. Konjuh je Zavodu dužan dvije godine, ali tada se nisu ovjeravale knjižice, niti su ovi ljudi koji štrajkuju koristili zdravstvene usluge zadnjih pet-deset godina. Problem bi se mogao riješiti ako bi se počelo sa postepenim penzionisanjem 52 radnika u etapama i grupama”, navodi Kadrić.

Ljude koji deseti dan odbijaju hranu i vodu, a neki i lijekove, zatekli smo kako sjede ili leže na podu u hladnoj hali, koju pokušavaju zagrijati pomoću grijalica. S obzirom na to da ne jedu, kažu da osjećaju da im je još hladnije.

Izudin Čokić, koji je u Konjuhu radio 40 godina, kaže da po ko zna koji put upućuju vapaj da se njihova agonija prekine.

“Svaki sat je dragocjen, jer je naše zdravstveno stanje loše. Problem je lako rješiv, a možda će se sutra pitati onaj ko nam je mogao pomoći: zašto nisam uradio nešto za te ljude? Narode, u pitanju više nisu dani, nego sati. Kako bi se oni koji nam mogu pomoći osjećali da vide svog roditelja da ovako leži na podu”, pita Čokić, dodajući da bivši radnici ostaju u štrajku sve dok ne vide ovjerenu odluku o svom penzionisanju.

Mevludin Trakić, predsjednik Sindikata Konjuha, naglašava da se krše njihova ljudska prava, te da “Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH postoji samo na papiru”.

“Ljudi koji vrše javne funkcije i koji obnašaju vlast ne vide nikog osim sebe. Oni uživaju, a nama kako bude. Da štrajkuje neko njihov, ovaj bi problem bio riješen već drugi dan. Bojim se da će ovaj štrajk postati radikalniji, jer su ljudi iznemogli i bilo bi strašno da se nekom nešto desi”, ističe Trakić i dodaje da su ih iznevjerila i boračka udruženja, jer su se “ovi ljudi borili za slobodnu BiH, a njihovi nekadašnji saborci sada i ne pitaju kako im je gladovati u miru”.

Komentari

Komentari