Kakanj, rudarski grad oduvjek je imao brojne sportske ekipe u različitim sportovima: nogomet, košarka, rukomet, odbojka, kuglanje…a koje su postizale zavidne rezultate u prvenstvima i kup takmičenjima bivše Jugoslavije.
Ljubitelji sporta u ovom gradu bodrili su svoje ljubimce i kući i na strani,a posebna podrška bila je usmjerena ka nogometu jer su kakanjci veliki ljubitelji najljepše sporedne stvari na svijetu-njegovog veličanstva nogomet.
Osim ekipe FK Rudar koji živi sto godina, u ovom gradu egzistira još jedan klub, a koji dolazi iz prigradskog naselja Doboj a on je FK MLADOST koji je osnovan 1959 godine. U svojoj bogatoj istoriji ekipa „nogometnih pjesnika“ iz Doboja odigrala je na desetine i desetine veoma važnih mečeva,ali jednu svi navijači ovog kluba nikada neće moći zaboraviti.
Naime, 7. juni 2015 godine ostaće upamćen kao dan koji je ušao u anale ovog kluba, kakanjskog sporta, ali i bh nogometa uopće. Taj dan, u okviru posljednjeg kola prve lige FBiH igran je meč koji je odlučivao ko je novi član najjačeg ranga u bh nogometu- Mladost ili GOŠK (Gabela). Do tog trenutka GOŠK je bio vodeći na tablici sa 57 bodova a Mladost druga sa 56 i gostima je odgovarao i neriješen rezultat da slave veliki uspjeh.
Poštovani čitaoci vaš novinar, koji je bio često puta oficijelni spiker na mečevima Mladosti u Doboju, zbog ogromnog interesovanja cijele bh. javnosti vršio je radio prenos. Bio sam dva dana pred meč u toj ćaršiji, sa igračima, trenerima, navijačima i osjetio tu atmosferu, naboj, iščekivanje…Zanimanje za susret bilo je ogromno,brojni ljubitelji nogometa iz Doboja, Kaknja, Visokog, Zenice, Sarajeva, Breze, Ilijaša…ali i oko stotinjak navijača iz Gabele,popularnih „lavova“ ispunili su tribinu i okolnu „vip“ ložu do posljednjeg mjesta i bilo je prisutno oko pet hiljada ljudi.
U samom Doboju već od podneva sve je bilo „crveno“. Vatreni navijači „Crvena legija“, izuzetno temperamentni, bučni, raspjevani…sa šalovima, zastavama, balonima, trubama, dresovima, bubnjevima stvarali su „brazilsku“ atmosferu u cijelom naselju i oko stadiona. U Doboju taj dan niko ništa nije radio, samo se pričalo o njihovim ljubimcima i očekivao početak meča u 17,30 sati.
GOŠK je rano poveo
I krenuo je susret, početno ispitivanje snaga,gosti nigdje ne žure jer im i remi odgovara. Mladost ima incijativu, bilježimo pokušaj Šišića, Savića, Isakovića ali nema realizacije. A onda slijedi hladan tuš, muk na tribinama, a veliko slavlje gostiju. Igrao se 15 minut, iskusni Aničić matira nemočnog Hinovića i GOŠK vodi 0:1. No to ne ohrabruje momke u crvenim dresovima,vatrena „Crvena legija“ još bučnije bodri svoje ljubimce i već osam minuta kasnije, u 23 minuti erupcija oduševljenja domaćih navijača na tribinama.
Rezultat je poravnat 1:1 a strijelac je Haris Dilaver.U nastavku domačin pokušava do vodstva ali gosti igraju dobro u odbrani i poluvrijeme završava neriješeno 1:1.U poluvremenu domaći, iskusni nogometni mag Nijaz Kapo daje nove smjernice u igri, ohrabruje svoje izabranike da mogu do pobjede i jednostavno daje im“krila“.
Mladost svjesna da mora do pobjede, ako žele naslov,igra ofanzivno , stvaraju prilike (Hasić, Džafić, Šišić) ali nema zgoditka, a u ovom periodu gosti imaju kolosalnu priliku koju ne koristi Aničić. Vrijeme neumoljivo teče, sve je manje nade da „nogometni pjesnici“ iz Doboja mogu do pobjede, a onda igra se sudijsko vrijeme.
Gosti već slave titulu, domaći kreću u posljednji napad, ubačena lopta na ivicu šesnesterca gostiju koji prave prekršaj i sudija svira slobodan udarac za Mladost. Udaljenost je nekih 17 metara, loptu uzima Haris Dilaver, svi su na nogama, čeka se samo taj slobodnjak i sudija će svirati kraj. Dilaver kratak zalet, šut, lopta skida „paučinu“ i trese se „stora“ GOŠK-a“ za veličanstven trijumf Mladosti za konačnih 2:1 i najveći uspjeh u istoriji kluba-plasman u Premijer ligu BiH.
Nastaje ogromno slavlje, svi su na travnjaku, tresu se tribine nogometnog „hrama“ u Doboju, ali i čitav Kakanj. Svi su u delirijumu, euforiji, šoku…ori se navijačka pjesma koja se „čuje“ do Zenice i Visokog. Tu noć svi u Doboju slave, vesele se, pjevaju sve do ranih jutarnjih sati.
Najsretniji sam čovjek na svijetu
Ne, ne mogu ništa da govorim, još sam u šoku, ne mogu da vjerujem. Ja sam najsretniji čovjek na svijetu. Živjeli smo za ovaj trenutak, ovo je nešto najljepše, hvala mojim saigračima a posebno veliko HVALA našim najboljim navijačima na dunjaluku. MLADOST je Premijer ligaš zasluženo, sada idemo svi slaviti i radovati se-rekao nam je u mikrofon junak meča Haris Dilaver.
Čestitam mojim igračima, navijačima, cijelom Doboju…
Ovo je nešto prelijepo, nešto ne stvarno. Ostvarili smo san svih ljudi u Doboju. Pred početak prvenstva niko nam nije davao ni gram šanse da možemo doći do titule, ali moji igrači su cijeli tok meča igrali dobro, požrtvovano, borbeno i naša titula je zaslužena. Čestitam mojim igračima, navijačima, svim stanovnicima Doboja…Ovo je ogroman uspjeh i veliki dan za Mladost-rekao je trener Nijaz Kapo.
Oni su nosili dres šampiona
Hinović, Hasanović, Gačan, Hrelja, Rizvanović, Hasić, Isaković, Savić, Šišić, Dilaver, Džafić, Čelebić, Durmić, Alagić, Hrvat, Đuđo, Musić i Huseinspahić. Trener: Nijaz Kapo.
