Danas je Badnji dan ili Badnjak, dan neposredne pripreme za najradosniji kršćanski blagdan Božić kada se slavi dan rođenja Isusa Krista.
Kulminacija je to intenzivne pripreme za Isusov dolazak na zemlju u dječijem obliku koje je počelo još prije četiri sedmice, na prvu nedjelju adventa.
Na Badnjak se uređuje kuća za Božić, kiti se božićno drvce, peku se kolači. Tradicionalno se na Badnjak posti i ne jede meso, iako Katolička crkva post ne smatra obaveznim.
Badnjak je također ime za drvo, panj koji se, prema tradiciji, palio na ognjištu uoči Božića.
Kulminacija priprema za blagdan Božića bit će mise polnoćke koje se služe u crkvama u ponoć ili sve češće dječije polnoćke u 20 sati kako bi najmlađi vjernici sa svojim roditeljima doživjeli euharistijsku svečanost rođenja maloga Isusa.
Badnji dan ili Badnjak, a posebno badnja večer, bogati su običajima i folklornim sadržajima. Ime Badnjaka povezano je s riječju “bdjeti” budući da se na taj dan bdijelo čekajući Isusovo rođenje.
Zbog samog običaja bdijenja i nekadašnje situacije bez električne struje i modernih sprava, bilo je nužno osvijetliti prostorije svijećama, koje su ujedno postale i simboli novog života i nade. Izrađivale su se posebne svijeće, tzv. voštanice.
Običaj je i sjećanje na preminule ukućane te molitva za njih. Vrhunac toga bdijenja jest proslava polnoćke.
Upravo s bdijenjem povezan je niz običaja: unošenje drva badnjaka koje gori na ognjištu tu noć i poslije, zatim božićne svijeće.
Bdijenje počinje uvečer kad se porodica okuplja oko stola, i dalje s posnim jelima, i unošenjem badnjaka i slame kad, u nekim krajevima gdje žive katolici, domaćin pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić “Hvaljen Isus! Dobro vam došla badnja večer!”
Na taj pozdrav slijedi odgovor: “I s tobom zajedno!”
Uz donošenje panja badnjaka običaj je unositi i slamu, negdje tu slamu ne prostiru samo po tlu već je stavljaju i na stol pod stolnjak, a zatim slijedi večera s posebno biranim jelima.
Patria
