Građani naše zemlje plaćaju najviše cijene lijekova u regiji, a odgovornost za to snose svi nivoi vlasti. Jedan od razloga je zakonska regulativa u interesu vele-trgovaca i maloprodajnih lanaca apoteka. Interes građana je malo kome bitan.
Vildana Malkić je onkološki pacijent već pet godina, a sa hroničnim bolestima, bori se punih 20. Isto toliko ima godina radnog staža, ali penzija od 210 KM jedva pokriva mjesečni iznos osnovnih lijekova koji joj trebaju za liječenje. Nerijetko ih nabavlja i u susjednoj Srbiji. Bez pomoći svoje djece, pojašnjava Vildana, ne zna kako bi uspjela.
“Moje potrebe za mjesečnim lijekovima ne mogu biti pokrivene sa 210 KM. Invalidska penzija mi je 210 KM, a ja potrošim nekad, i više na same suplemente i ovaj Plavix koji moram koristiti, koji je neizbježan. Ne smijem ga preskakati. Ovdje je 25 KM, a 10 je u Srbiji. Da ne govorim o ostalim lijekovima, za pritisak, za štitnu žlijezdu, za ostalo…, a koji ne idu na recept”, rekla je Vildana Malkić, onkološki pacijent.
Devet od trinaest posmatranih najprodavanijih lijekova u BiH, najskuplji su u regionu, a odgovornost za to snose svi nivoi vlasti. Primjera radi, na lijeku čija je cijena 1.000 KM, apoteka u Republici Srpskoj može zaraditi 200 KM, u Federaciji 250, u Crnoj Gori 180 KM, Hrvatskoj 100, dok u Srbiji svega oko 15 KM.
Primjer za to nam navodi i Verica Tadić, iz Udruženje žena oboljelih od raka dojke “Iskra”.
“Imam jednu članicu koja ima metastaze na kostima. Njen lijek ovdje košta 6.000 KM. Ona ga nabavlja u Srbiji za 4.400 KM. Razlika jedne kutije lijeka je 1.600 KM”, priča nam Verica Tadić.
Ono što posebno zabrinjava je činjenica da nadzor nad tržištem vrijednim više od 700 miliona KM u BiH praktično ne postoji, što isključivo odgovara veletrgovcima i maloprodajnim lancima apoteka u državi, koji ubiru najveći profit.
O opstrukcijama koje se dešavaju u ovom području, govorio je i Uroš Vukić, projekt menažer udruženja “Misli dobro”.
“Samim Pravilnikom je definisano da se to nadzorno tijelo treba imenovati 60 dana od dana stupanja Pravilnika na snagu. Pravilnik je stupio na snagu 1. januara 2017. godine, a nadzorno tijelo je imenovano tek u decembru 2018. Tu je bilo raznih opstrukcija da se uopšte dođe do tog nadzornog tijela”, naveo je Vukić.
Na kraju šestomjesečnog istraživanja, iz ovog udruženja navode da su došli i do deset preporuka. Neke od njih pojasnio nam je Saša Stevanović, doktor ekonomskih nauka.
“Ako imamo tržište lijekova od 750 miliona maraka, samo ako pet odsto uspijemo da smanjimo cijenu ljekova, znači mi smo 35 miliona maraka uštedjeli građanima BiH. Tu ima i pitanje PDV-a. Sve preporuke će biti javno dostupne”, izjavio je Stevanović.
Zanimljivo je da je BiH do 2017. godine bila jedina zemlja u Evropi koja nije imala Pravilnik o cijenama lijekova.
U odnosu na region njime je definisana i najviša veleprodajna marža, od 8 posto. (N1)
