Zahvaljujući blagim promjenama gena, neki su ljudi otporni na HIV, malariju ili hladnoću, drugima ne treba san, treći imaju odličan i jasan vid u mutnoj vodi…

U usporedbi s drugim vrstama, ljudi imaju iznenađujuće sličan genetski kod, no već male mutacije donose promjene, a one se mogu odraziti na obične načine – poput razlika u visini, boji kose i očiju i drugog, ali i kroz razvoj nevjerovatnih osobina.

Takve mutacije tim ljudima na neki način daju i supermoći, a evo popisa 10 takvih stvarnih primjera:

1. Otporni na visok holesterol

Dok većina ljudi, osobito srednje i starije dobi, trebaju ograničavati unos procesuiranih i masnih namirnica poput junk fooda u strahu od visokih nivoa holesterola koji stvaranjem plaka prve čepove u krvnim žilama i mogu uzrokovati smrt, postoje neki koji mogu jesti sve što žele bez ikakve opasnosti.

Njihove nivoi lošeg holesterola ostaju minimalni bez obzira jedu li svaki dan slatke i masne krofne, janjetinu s ražnja, pizzu, prženu slaninu i hamburgere, a sve to zahvaljujući rijetkoj genetskoj mutaciji – nedostaje im kopija gena PCSK9.

I dok je obično problematično roditi se bez nekog gena, ovaj slučaj zaista ima beneficije a otkriven je prije 10-ak godina. Najčešće se radi o Afroamerikancima koji zahvaljujući toj mutaciji imaju 90 posto manji rizik od srčanih bolesti.

Nakon otkrića tog stanja naučnici pokušavaju napraviti lijek koji će blokirati postojeći gen kod ostale populacije u svrhu boljeg kontroliranja masnoće u krvi.

2. HIV im ne može ništa

Razne stvari mogu ugrožavati ljudsku rasu, a infekcija HIV-om je svakako jedna od njih. Vrlo zarazan virus od kojeg u nekim afričkim zemljama boluje svaki treći čovjek za neke ipak nije nikakva prijetnja – oni su sretnici s genetskom mutacijom koja blokira protein CCR5.

Virus HIV-a koristi taj protein kao vrata za ulaz u ljudsku ćeliju, pa u njihove ćelije virus ne može ući. Ipak, ta genetska mutacija pogađa tek jedan posto bijelaca.

3. Tolerancija na hladnoću

Eskimi i drugi narodi koji žive u ekstremno hladnim uvjetima prilagodili su se na taj, za brojne druge ljude, nezamisliv način života. Istina je kako su se ljudi koji žive na niskim temperaturama biološki prilagodili uvjetima – no samo zahvaljujući genima i evoluciji.

Na primjer – studije pokazuju da čovjek koji nije porijeklom iz područja Sibira ni nakon 50 godina života tamo ne podnosi lakše hladnoću, dok oni čiji su preci od tamo. a sami tamo ne žive – nemaju problema sa zimom.

Takvi ljudi obično imaju oko 50 posto brži bazalni metabolizam zahvaljujući čemu podnose zimu bez drhtanja. Također, imaju manje žlijezda znojnica koje inače rade tako da se kod pregrijavanja tijela otpušta znoj.

Zahvaljujući tome Aboridžini u Australiji tokom hlsdnih noći mogu spavati na zemlji bez skloništa ili pokrivača, a Eskimi s užitkom plivaju u ledenoj vodi – a da se ne razbole.

4. Spremni na sve visine

Većina penjača koji su se popeli na 8848 metara visok Mount Everest to nikad ne bi uspjeli bez pomoći vodiča, lokalnih šerpa. Oni često hodaju ispred njih i postavljaju užad te izviđaju najbolji put.

Očigledno je kako su Tibetanci i Nepalci superiorni drugim ljudima što se tiče boravka na velikim nadmorskim visinama jer žive na prosječnoj visini od 4000 m, gdje zrak sadrži oko 40 posto manje kisika.

Njihovi su se organizmi tome prilagodili zahvaljujući većem kapacitetu pluća, a za razliku od “normalnih” ljudi koji na velikim visinama proizvode više crvenih krvnih zrnaca, oni proizvode manje – čime se sprečava zgušnjavanje krvi i nastanak ugrušaka. Za sve navedeno zaslužna je genetska mutacija odnosno produžetak DNK nazvan EPAS1.

Han Kinezi koji su srodnici Tibetanaca ne dijele tu gensku karakteristiku, a kako su se kao narod razdvojili prije 3000 godina, znanstvenici smatraju da je do mutacije došlo unutar posljednjih 100 generacija, što je vrlo kratko vrijeme iz perspektive evolucije.

5. Svi poludjeli, oni ne…

Izuzev moralnih, postoje i zdravstveni razlozi zbog kojih se niti jednoj vrsti ne preporučuje jesti pripadnike svoje vrste. Pripadnici plemena Fore iz Nove Gvineje osjetili su te posljedice sredinom 20. stoljeća nakon što je cijelo pleme “pokosila” epidemija bolesti Kuru.

To je degenerativna i fatalna prionska bolest mozga slična kravljem ludilu, zbog koje se mozak pretvara u “kašu”. Oboljeli prvo iskuse probleme s pamćenjem, a naknadno polude s tim da s bolešću mogu živjeti nekoliko godina.

Nakon pojave epidemije antropolozi i liječnici nisu mogli shvatiti zašto je pleme bolesno, no potom su otkrili da se bolest širi na tzv. pogrebnim gozbama gdje se u znak poštovanja prema pokojnome jede dio njegovog mesa.

No nisu svi bili zaraženi nakon takvog kanibalističkog rituala, a preživjeli su imali mutaciju gena nazvanu G127V, koja ih je spasila unatoč konzumiranju zaraženih leševa i odličan je pokazatelj kako funkcionira prirodna selekcija.

6. Zlatna krv

Iako je opće pravilo kako je krvna grupa 0 univerzalna i svak je može primiti, to nije u potpunosti istina te je cijeli krvni sistem znatno kompliciraniji.

Osim što postoje četiri krvne grupe – 0, A, B i AB koje se dodatno mogu podijeliti u osam krvnih grupa ovisno je li rezus faktor (Rh) pozitivan ili negativan, postoji čak 35 krvnih sistema poznatih znanstvenicima s preko milipn malih varijacija.

Osim toga, postoji i zaista rijedak tip krvi, tzv. grupa Rh-ništa, koja ne sadrži nikakve antigene u Rh sistemu, a znanstvenici su na cijelom svijetu pronašli tek 40-ak ljudi s ovom mutacijom.

Ono što ovu krv čini posebnom je to što je znatno bolja kao univerzalni davatelj i od krvne grupe 0 te je kompatibilna sa svim drugim rijetkim krvnim grupama, no nažalost je u svijetu tek devet živih donora.

Tu krvnu grupu nazivaju još i zlatnom krvi, a oni koji je imaju su s jedne strane počašćeni jer mogu spasiti život svima, no ako su oni u opasnosti njima može pomoći vjerovatno manje od devet ljudi na svijetu.

7. Jasan vid u vodi

Oči većine životinja su takve da kristalno jasno vide u vodi, no to nije slučaj i sa ljudima – naš je vid u takvim uvjetima ograničen i mutan jer voda ima sličnu gustoću kao tekućina u našim očima, što ograničava ulaz svjetla u oči.

Ipak, određena grupa ljudi iz plemena Moken imaju sposobnost da posve jasno vide pod vodom, čak i na dubini do 22 metara. Oni provode oko osam mjeseci u godini sjedeći na svojim brodovima, a na kopno se vraćaju samo kako bi uzeli nužne stvari ili dopremili školjke i ribe koje su uhvatili.

Oni prikupljaju stvari iz mora po tradicionalnim metodama, bez maski, disalica ili opreme za ronjenje, a zahvaljujući stalnom usavršavanju i ponavljanju ronjenja, bez problema mogu razlikovati kamen na morskom dnu od jestive školjke.

U testiranju vida Moken djece i djece iz Europe, znanstvenici su otkrili da Mokeni imaju dvostruko oštriji vid ispod vode.

8. Super guste kosti

Starenje rezultira brojnim posljedicama po tijelo, a jedna od najpoznatijih je smanjivanje gustoće kostiju zbog čega one postaju lomljive. Ipak, čini se kako mala grupa ljudi skriva tajnu otpornosti na osteoporozu zahvaljujući mutaciji SOST gena.

Taj se gen može pronaći kod pripadnika nizozemske i afričke populacije, a kontrolira protein skleroistin koji regulira gustoću kosti. Ako se kod čovjeka javi samo jedna kopija gena, njegove su kosti iznimno snažne i u starosti, no već dvije kopije tog gena mogu uzrokovati probleme poput gigantskog i nekontroliranog rasta.

9. Dosta im je koji sat sna

Dok prosječnom čovjeku treba od sedam do osam sati sna na dan kako bi normalno funkcionirali, postoje ljudi koji godinama mogu spavati tri do četiri sata a da to ne utječe na njihovo zdravlje i sposobnosti.

Slavni primjeri iz historije uključuju Margaret Thatcher, Napoleona, Alberta Einsteina i brojne druge. To se objašnjava mutacijom gena DEC2, zbog koje oni spavaju manje ali učinkovitije, odnosno s intenzivnijim REM fazama sna koje donose više odmora. Što kvalitetnije spavamo, to nam je manje sna potrebno, objašnjavaju znanstvenici.

10. Briga njih za malariju

U jednu ruku bolest, a u drugu obrana od opasne malarije koju prenose komarci, sve je to srpasta anemija. Ona je specifičan tip anemije u kojem postoji abnormalni tip hemoglobina u eritrocitima.

Budući da je malarija tip parazita koji ulazi u crvena krvna zrna i tamo se razmnožava te ih uništava, a abnormalni hemoglobin nije dobar domaćin parazitu, oboljeli su zaštićeni od bolesti koja godišnje ubije više od 600 hiljada ljudi u svijetu.

avaz.ba