Draga moja zemljo,
Zemljo mojih predaka. Zemljo u kojoj sam rođena podno Vlašić planine, Ona u kojoj sam pravila prve korake, bila krvavih koljena i laktova te dobijala batine nakon što bih sjedila na hladnom betonu. U kojoj sam se zaljubila i stekla prijatelje. Ondje gdje sam nizala i uspjehe i padove. Gdje se kava peče i kuva kruh. Gdje u isto vrijeme zvone zvona i uči ezan. Hvala ti na predivnom mjestu za život.
Piše: Mihaela Pulišić
Kažu neki tamo, na Instagramu i Facebooku da nam nisi ništa pružila. A ne znaju oni koliko zapravo jesi. Podarila sam najljepše planine, rijeke, nekoliko nizina i malo mora. Podarila si nam toliko bogatstva.
U tvom naručju odrasli su i Almir i Aleksandar i Anto. A ja, ja sam odrasla u najtoplijoj kući. Kući čiji oslonac drže moji Goran i Željka. Jedan pravoslavac i jedna katolkinja. U kući gdje se Božić slavi 25. prosinca i 7. januara, a jaja se farbaju nekada jednom, a nekada dva puta godišnje. Oni su me naučili da svojim prijateljima Bajram čestitam sa ”Bajram Šerif Mubarek Olsun”. Naučena sam da u ovoj zemlji žive isti ljudi, samo se malo drukčije mole.
Ti si mjesto gdje su ljudi proživjeli najteže stvari, ali i nakon toga pružaju ruke jedni drugima najjače što mogu. Ona u kojoj se ujutro pije i kafa i kahva i kava i sve su jednakao slatke
Zaista moja Bosno i moja Hercegovino sretna sam što sam odrasla na ovome mjestu i što sam naučila da je raznolikost najveće bogatstvo.
Žao mi je što mi mladi ne vidimo perspektivu ovdje. Ali nije to do tebe moja zemljice. To je do onih koji su svojom vlašću stavili okove na tebe. Oprosti im jer tako kaljaju tvoje ime. Najljepše.
Ja ti želim najsretniji rođendan. Budi gorda kao svoje planine, lijepa kao svoje rijeke i grli nas svojim najljepšim šumama. Zapleši uz zvuk harmonike i uživaj u najljepšim mirisima hrane.
A ja ti želim da ti skinu okove i pokažu tvoj najljepši sjaj. Da u tebi bezbrižno rastu i Adna i Ana i Aleksandra. Da se Bajram, Božić i Vaskrs slave bez da nam itko nedostaje preko granica. Neki odlaze i otići će, ali će se uvijek rado vraćati u tvoj zagrljaj jer si nam omogućila najljepše uspomene.
Budi mi jaka, moja zemljo.
Voli te puno tvoja Mihaela, rođena u samom srcu tebe, odrasla u kući u kojoj je ispravno reći i hiljada i tisuća jer si ti toliko bogata.
