Saradnja u porodici i načini komunikacije vrlo su važni. Isto toliko važno je i postavljanje porodičnih pravila već u ranom djetinjstvu. Većina mama bila je barem jednom u nekoj od narednih situacija:

– Došli ste umorni kući i dočekao vas je nered u stanu, jer su djeca provela zabavno prijepodne.

– Napokon ste se dogovorili s prijateljicom za kafu i sjednete u dnevni boravak, a svakih pet minuta dijete dolazi i postavlja pitanja i zahtjeve kojima trebate odmah udovoljiti.

– Kupujete namirnice i računate koliko vam je novca ostalo i šta još treba, a dijete želi i želi jednu igračku i viče i plače i samo što ne legne na pod.

– Vrijeme je za spavanje, a vi ga ne možete ni dovesti u sobu, a kamo li staviti u krevet.

Ako su vam ove ili slične situacije poznate, onda znate i da je tada linija između smirenosti i želje da počnete urlati vrlo tanka. Ali, djeca imaju svoj cilj i njihovo ponašanje je logično. Međutim, ono što moraju prije ili kasnije naučiti jeste da odgode svoje potrebe i da u njima budu umjereni.

Također, moraju naučiti da svaka njihova akcija proizvodi reakciju i da su oni ti koji snose posljedice. I sve dok oni ne nauče da vaše ne znači NE, tražiti će način da dođu do onoga što žele.

Ako dijete zna da će vas u prodavnici bit stid kada ono zaplače, našlo vam je slabu tačku.

Ipak, koliko god se ta borba za moć u porodici činila komplicirana, moguće rješenje je jednostavno.

Tri su smjera koja možete odabrati u odgoju djeteta, a u kontekstu postavljanja porodičnih pravila. To su:

– Sve zabranjivati bez objašnjenja (biti autoritativan roditelj);

– Sve dopuštati (biti permisivan roditelj) i

– Dogovoriti pravila i posljedice koje su jasne i obrazložene i vama i djetetu (biti demokratski roditelj).

Najvažnije je da u porodici postoji komunikacija i razmjena mišljenja i zato je bitno:

– Razgovarati o tome koja pravila postoje i kojih se pravila svi pridržavaju.

– Objasniti razloge zbog kojih su ta pravila važna.

– Utvrditi šta je posljedica za pridržavanje postavljenih pravila.

– Utvrditi šta je posljedica za nepridržavanje pravila.

– Svaki put (i to baš svaki put) kada se pravilo prekrši ili poštuje izvršiti posljedicu.

– Uprkos svim suzama, loptama i vriski ostati kod izrečene posljedice i zahtijevati njeno izvršenje.

Bitno je da pravila ne bude previše. Pet ili šest dobro postavljenih pravila mogu pokriti sve bitne tačke nesporazuma.

Evo nekih pravila

– Dok jedan govori drugi slušaju.

– Poštujemo tuđe želje i osjećaje.

– Svi članovi porodice obavljaju svoj dio posla.

– Sukobe rješavamo razgovorom.

– Pridržavamo se dogovora (oko odlaska u krevet, higijene).

VAŽNO

Bitno je da djeca osjete posljedicu za vlastito ponašanje i da sama snose odgovornost za nju. Često roditelji vide da je dijete prekršilo/poštovalo pravilo, ali ne daju posljedicu ili je odrede, a onda je za 15 minuta i ukinu.

I šta dijete iz toga nauči? Da posljedica zapravo nema, da je svejedno ponašalo se ono dobro ili loše, da oni mogu sve što požele, ili u krajnjem slučaju da je roditeljima svejedno šta dijete radi.

avaz.ba

1
Komentari

avatar
1 Teme komentara
0 Odgovori na temu
0 Followers
 
Najnoviji komentari
Najpopularniji komentari
0 Autori komentara
Autori nedavnih komentara
  Prati komentare na ovaj članak  
Najnovije Najstarije Najpopularnije
Obavijest o
trackback

… [Trackback]

[…] Info to that Topic: tntportal.ba/lifestyle/naucite-djecu-da-vase-ne-zaista-znaci-ne/ […]