Danas je vantjelesna oplodnja izraz koji se sve češće koristi u javnosti. Ipak, ne tako davno, bio je to tajanstven postupak za neplodnost koji je proizveo ono što je tada bilo poznato kao “bebe iz epruvete”. Louise Brown, rođena u Engleskoj 1978., bila je prva takva beba začeta izvan majčine utrobe.
Vantjelesna oplodnja je tretman za neplodnost u kojem se jajašca osobe oplode spermom u laboratorijskoj posudi. Oplođena jaja se razvijaju u embrije u laboratoriju koji provodi ovaj postupak. Jedan ili više embrija se zatim prenose u maternicu žene, poslije čega se čeka neko vrijeme da li će sam process rezultirati trudnoćom.
Za razliku od jednostavnijeg postupka umjetne oplodnje – u kojem se spermatozoidi stavljaju u maternicu, a začeće se događa inače normalno – vantjelesna oplodnja uključuje kombinovanje jajašca i spermija izvan tijela u laboratoriju. Nakon što se embrij ili embriji formiraju, stavljaju se u maternicu. Vantjelesna oplodnja je stoga veoma složen postupak.
Vrlo često se mnogi parovi pitaju, kada i zašto se odlučiti na vantjelesnu oplodnju? Naime, kada je riječ o neplodnosti, ovom procesu se najčešće pristupa onda kada jedan od partnera ima sljedeće probleme: endometriozu, nizak nivo spermija, probleme s maternicom ili jajovodima, probleme sa ovulacijom, problem sa antitijelima koji oštećuju spermu ili jajašca, nemogućnost sperme da prodre ili preživi u cervikalnoj sluzi, genetsku bolest majke ili oca ili neobjašnjiv problem plodnosti.
Vantjelesna oplodnja nikada nije prvi korak u liječenju neplodnosti, osim u slučajevima potpunog začepljenja jajovoda.
Prvi korak kod vantjelesnne oplodnje uključuje ubrizgavanje hormona tako da svaki mjesec proizvedete veći broj jajašaca. Zatim osoba bude testirana kako bi se utvrdilo da li je spremna za vađenje jajašca.
Prije postupka preuzimanja osoba bude injektirana lijekom koji sazrijeva jajašca u razvoju i započinje proces ovulacije. Vrijeme je u ovom slučaju veoma važno, naime, jajašca se moraju dohvatiti neposredno prije izlaska iz folikula u jajnicima. Ako se jaja izvade prerano ili prekasno, neće se normalno razviti. Ljekar može napraviti krvne pretrage ili ultrazvuk kako bi se uvjerio da su jajašca u pravoj fazi razvoja prije nego što ih izuzme. Osobe koje se odluče na vantjelesnu opplodnju najčešće dobiju posebne upute koje mora slijediti večer i dan prije zahvata. Većina žena dobiva lijekove protiv bolova i može odabrati blagu sedaciju ili punu anesteziju.
Tokom postupka, ljekar će ultrazvukom locirati folikule u jajniku i ukloniti jajašca šupljom iglom. Postupak obično traje manje od 30 minuta, ali može potrajati i do sat vremena. Odmah nakon preuzimanja, jajašca će u laboratoriju pomiješati sa spermom partnera, koju će donirati istog dana.
Nakon završenog procesa, jaja se drže u klinici pod nadzorom kako bi se osigurao optimalan rast. Ovisno o klinici, može se čak pričekati do pet dana dok embrij ne dosegne napredniju fazu blastociste.
Kad embriji budu spremni, patneri se vraćaju u u ustanovu za vantjelesnu oplodnju kako bi ljekari mogli prenijeti jedan ili više njih u maternicu. Ljekar će umetnuti fleksibilnu cijev nazvanu kateter kroz rodnicu i grlić u maternicu, gdje će se embriji odložiti. Kako bi se povećale šanse za trudnoću, većina stručnjaka za vantjelesnu oplodnju preporučuje prenos do tri embrija odjednom.
Koji je procentat uspješnosti vantjelesne oplodnje?
Uspješnost vantjelesne oplodnje ovisi o brojnim faktorima, uključujući razlog neplodnosti, gdje se radi zahvat, jesu li jaja zamrznuta ili svježa, jesu li jaja donirana, dob pacijenata…
Najnoviji izvještaj iz 2018. godine pokazuje da je 50% postupaka vantjelesne oplodnje kod žena u dobi od 35 godina i mlađih rezultiralo rođenim djetetom. Za žene u dobi od 42 godine i starije, 3,9% prenosa jajašca rezultiralo je rođenjem.
Svi embriji koje ne koristite u prvom pokušaju vantjelesne oplodnje mogu se zamrznuti za kasniju upotrebu. Time ćete uštedjeti novac ako se podvrgnete procesu drugi ili treći put. Ako osoba ne želi svoje zaostale embrije, može sa svojim partnerom zatražiti od klinike da uništi embrije.
Iako vantjelesna oplodnja ima visoku stopu uspjeha u pomaganju parovima da dobiju dijete, ovaj proces ima i neke nedostatke, uključujući troškove, potencijalne nuspojave injekcijskih lijekova za plodnost i invazivne postupke, kao i povećanu stopu višestruke trudnoće (npr. blizanci ili trojke). Također može postojati povećan rizik od nekih komplikacija u trudnoći, poput prijevremenog poroda. Izvanmaternična trudnoća može se dogoditi nakon samog procesa, iako je rizik mnogo manji nego kod drugih terapija plodnosti.
Često može biti teško nositi se s emocionalnim usponima i padovima liječenja neplodnosti. To se često događa ako su partneri duže vremena pokušavali dobiti dijete, u svakom slučaju žene koje razmišljaju o vantjelesnoj oplodnji trebaju razgovarati o rizicima i koristima i sa svojim ljekarom i partnerom prije početka liječenja.
