Zašto je tetka važna u odgoju djeteta?
Tetki je sve dozvoljeno, ona nije roditelj i ne treba tako ni da se ponaša, ona je tu da pokaže ljubav, strpljenje, podršku i toleranciju. Ona voli snažno, skoro kao mama i tata, nježno kao baka i deka, bezuslovno i najviše, ali i sasvim drugačije.
Tuži joj se po više tačaka “optužnice” – da je kriva za konstantno maženje i paženje, prikrivanje dokaza dječje neodgovornosti, sakrivanje njihovih tajni, kupovanje poklona, ohrabrivanje “hodanja po oblacima”, odobravanje “ludosti”… Pogodili ste, junak priče je – tetka.
Ona ne mora da povisi glas i “čita bukvice” da bi je djeca poslušala, a uvijek je poslušaju. I ona njih sluša, pa joj je dozvoljeno da grli i ljubi više od ostalih članova porodice. Brižljivo čuva sve tajne, suze tjera sa “podijuma”, na “scenu” uvijek vraća osmijeh.
Tetka je “vjetar u leđa”
Rame je za plakanje, vjetar u leđa, sigurna kuća. Dolazi sa čokoladicama, idejama za “glupiranje” i tolerancijom prema sladoledu usred zime. O njoj najbolje govore njena djela, djeca koja imaju sreće da njihovi mama i tata imaju sestru, ali i stručnjaci. Psiholog Maja Janić kaže da je tetka dragocjeni “začin” u odrastanju i vaspitavanju mališana.
– Odnos sa tetkom poseban je od prvog trenutka. Teško ga je uporediti sa bilo kojim drugim, iako su roditeljska i ljubav bake i deke neupitne, tvrdi psiholog.
Tetka obično “poludi” od radosti kada dobije tu “ulogu”, mada ni sama nije svjesna šta ju je tog momenta snašlo. Jasno joj je samo da je to maleno biće njena krv i da je tu da se voli i mazi, pišu novosti.rs.
Zadatak tetke je da se igra sa klincima, pjeva im pesme, čita bajke, smije se njihovim “forama”, aplaudira njihovim uspjesima, izmišlja nove igre, krišom sa njima jede slatkiše, pušta ih da “lete”, pristaje da hoda po ivičnjaku, ponovo preskače konopac, šutira fudbalsku loptu, oblači odijelo za maskenbal, vrišti od smijeha dok je golicaju, ne ljuti se kada je probude ranom zorom, pretvara se da nešto ne zna… I ona sve to izvršava sa lakoćom.
Rijetko ćete sresti tetku koja nema vremena za svoje sestriće/bratiće, a još rjeđe onu koja je zaboravila njihov rođendan, propustila priredbu u vrtiću i školi, odbila da im ispuni bilo koju želju.
Ona je kao drugarica kojoj se ponekad prigovara da “kvari” djecu, jer im toliko udovoljava da postaju razmažena. Ali psiholog Maja Janić kaže da je tetki sve dozvoljeno, jer ona nije roditelj i ne treba tako ni da se ponaša.
Na mami i tati je da na onaj konvencionalan način, pa i kroz grdnju i kažnjavanje kada treba, vaspitavaju djecu, a na tetki da to radi iskazujući ljubav, nježnost, strpljenje, podršku i toleranciju. Naša sagovornica smatra da je njoj dopušteno da se spusti na dječji nivo, jer mališani to neće zloupotrijebiti.
– Naprotiv, još će se više otvoriti prema tetki, učvrstiće povjerenje, nagradiće je otvaranjem neke tajne, zatražiće njeno mišljenje na novu temu… To je pogotovo važno u doba puberteta, jer se djeca tada dodatno zatvaraju, nepovjerljiva su prema odraslima, bune se protiv autoriteta. Ali kada su sa tetkom izgradili jedan lijep, otvoren odnos, onda će je i u ovim godinama doživljavati kao prijatelja kojem mogu da kažu i one manje prijatne stvari. Tetki se povjerava o ljubavi, lošim ocjenama, izlascima, dilemama, objašnjava psiholog i dodaje da je tetka često arbitar u sukobima adolescenata i roditelja.
Tetka ima posebna “prava”
Kažu da je biti tetka – najbolji “posao” na svijetu i zato što njena ljubav nikada nije usiljena, a uvijek je primijećena. Mališani je nagrađuju crtežima, čestitkama ispisanim još dok se ne znaju sva slova, pjesmama i pismenim sastavima.
Tinejdžeri zahvalnost pokazuju dopuštenjem da tetka, za razliku od ostalih odraslih, može da dođe na rođendan ili na društvenim mrežama objavi njihov zajednički “selfi”.
Čak i u zrelim godinama, tetka neskriveno ostaje omiljeni član porodice.
O ovom odnosu možda najbolje govori citat pisca Duška Radovića:
– Majke, rađajte djeci sestre, jer one jednog dana postaju tetke, a tetke su najljepši, nezamjenjivi dar svakom djetinjstvu.
Tetka može da bude pozitivan primjer tinejdžerkama
To što djevojčice danas sve više boluju od anoreksije i bulimije, izgladnjuju se da bi bile “lijepe i zgodne” kao djevojke sa naslovnih strana i malih ekrana, mogle bi da promijene – tetke. Tako bar tvrdi Stiv Bidalh, autor studije o poremećaju ishrane kod djevojčica, depresiji i samopovređivanju.
– Mi odrasli ne poklanjamo dovoljno vremena i pažnje našim kćerkama, a trebalo bi. Nikada tinejdžerke nisu kao sada pod konstantnim pritiskom da moraju da budu na dijeti, mršave, lijepo obučene, da budu izložene alkoholu i drugim porocima. Da bi se zaustavila ta “epidemija”, trebalo bi da se uključe tetke, jer one mogu da budu pozitivan primjer, pošto im djevojčice povjeravaju stvari koje ne bi svojim majkama.
