Naslovnica Lifestyle Pet savjeta slavne dr. Klein: Odgoj djece koja imaju od 2 do...

Pet savjeta slavne dr. Klein: Odgoj djece koja imaju od 2 do 5 godina

134
PODIJELI

Dr. Tovah Klein, jedna je od najboljih dječijih psihologinja na svijetu i direktorica je renomiranog Barnard College centra za razvoj mlađe djece.

Također je autorica knjige “Kako ‘todleri’ napreduju: Šta roditelji mogu učiniti za djecu koja imaju od dvije do pet godina, te slavna vlasnica nadimka “Toddler Whisperer” (Šaptačica mlađoj djeci).

Huffington post donosi njenih pet najvažnijih savjeta za roditelje mlađe djece, a ona glase:

STAVITE SEBE ‘U DJEČIJE CIPELE’
“Kada počnete pomno posmatrati i shvaćati svoje mlađe dijete, moći ćete da razumijete (nekad čak i da predvidite) njihove reakcije i brige. Ja ovo zovem, ‘gledati svijet kroz oči mlađeg djeteta’. Onda kada svoju, roditeljsku perspektivu prebacimo u dječiju, u poziciji smo da podržimo svoje dijete na način koji je izrazito jasan i lak za izvesti. Ovo je najbolji način da ih razumijemo, usmjerimo s ljubavlju i podrškom, i da izbjegnemo kontrolu ili to da se osjećaju posramljeno.”

GDJE GRIJEŠE RODITELJI KAD SE DESI “SCENA”
Klein ovdje spominje primjer trogodišnjakinje Tanye, koja vrišti ‘Ne volim vas!’, svaki put kada vidi starije susjede u liftu svoje zgrade. Naravno, roditelji su vrlo zabrinuti zbog njenog nepristojnog ponašanja, no Klein objašnjava da je to zbog toga jer se djevojčica osjeća kao “malecna osoba u prepunom liftu”: “Možda se plaši nepoznate žene, možda nije sigurna u sebe ili se plaši lifta. Sve to može objasniti situaciju u kojoj se ona ‘zatvori u sebe’. Ono što svaki put vidim jeste da roditelji stalno pokušavaju kontrolirati ili popraviti ova ‘loša’ ponašanja. Mlađa djeca ne mogu razmišljati unaprijed. Ne mogu. Oni su bića koja su nevjerovatno povezana sa sadašnjošću, samo misle na sebe i sve što žele jeste da se osjećaju sigurno, voljeno, zbrinuto i nezavisno – sve u isto vrijeme.”

NIJE TO VAŠE DIJETE, TO JE NJEGOV/NJEN MOZAK
“Svi mi prolazimo različite emocije prije nego što se urazumimo. Ali, za ‘todlere’, ova promjena je još dramatičnija. Oni najčešće osjete punu snagu emocija, a nisu sposobni još da racionalno promisle o svemu. Tokom ovih prvih godina, veze se stvaraju u višem dijelu mozga (gdje se dešava izvršno funkcioniranje) i emocionalnim centrima. Zapravo je ovo najvažniji razvoj u ovom periodu njihovih života. No, potrebno je da prođu godine i godine da te ‘veze’ prorade kako treba. Ova mreža se stvara nakon brojnih životnih događaja, i ove veze između razmišljanja i emocija dešavaju se tokom stotina malih interakcija koje vaše dijete ima s vama i drugim važnim osobama u toku svog dana. Svaki put kad utješite svoje dijete ili ponovo prođete neku rutinu, pomažete stvaranje ovih veza. Stoga, dobro zapamtite: ‘Oni se ne mogu nositi sa intenzivnim i negativnim emocijama te im je jako, jako teško da zaustave neodzvoljenu radnju.'”

PONAVLJANJE JE NORMALNO – I APSOLUTNO NEOPHODNO
Mlađa djeca, piše Klein: “Moraju da iskuse događaje ponovo i ponovo (i ponovo!) kako bi naučili, pogotovo nešto tako teško kao nositi se s jakim emocijama. Potrebno je mnogo vježbe i ponavljanja. Svaki put kada utješite dijete, primjerice ovim riječima: ‘Oh, to je bilo strašno. Taj zvuk je bio baš glasan, ali ja sam tu. Siguran/Sigurna si’, , vaše dijete gradi veze između misli, emocija i utjehe. Isto se desi kada im, na primjer, pomažete riječima: “Frustriran si jer taj puzzle dio ne odgovara tu. Idemo probati opet, pa možda uspijemo.” Nakon stotinu ili čak hiljadu pokušaja, vaše dijete će početi da usvaja ovaj proces i govoriti samo sebi “ovo je teško, ali ja to mogu” ili “ovo je strašno, ali ja sam ok”. Upravo je ovo lekcija koja će, savladaju li je djeca dobro, odrediti temelje budućih uspjeha.

DAKLE, ‘PUKLI STE’ I VRISNULI NA DJECU. EVO ŠTO UČINITI
Klein opisuje i scenario u kojem iscrpljeni roditelj vrisne ili kritizira dijete koje odbija obući cipele. Kako se oporaviti: “Ono što roditelji moraju shvatiti, a krucijalno je za odnos s djetetom, jeste da se potrebe djeteta (za nezavisnošću, istraživanjem, podrškom, utjehom) i potrebe roditelja (vrijeme samo za sebe ili potreba da djetetu bude dobro) stalno sukobljavaju. Histerično dijete koje vi oblačite – a ono je to htjelo – ili mu otvarate vrata – a ono je to htjelo – može istinski izluditi roditelje. Nekad ćete to dobro podnijeti, nekad nećete. No, ne brinite – sve dok poslije reagujete pozitivno spram djeteta. Objasnite im da ste tu za njih, uvijek, bez obzira na sve i da “niko nije kriv”.

Zapamtite ove mantre
Dr. Klein preporučuje da zapamtite ove rečenice:

1. Ponašanje djece je ogledalo ponašanja roditelja

2. Slušajte djecu, nemojte im samo naređivati

3. Dajte djeci slobodu da se igraju i istražuju

4. Dopustite djeci mogućnost da se bore i da izgube

5. Svako dijete je drugačije. Radite na tome da shvatite njihove razlike

6. Obezbijedite djeci granice, zabrane te vodstvo.

Radiosarajevo.ba