Naslovnica Show Domaće zvijezde Miki Trifunov: Dosta više viceva o Muji i Sulji, mi nismo glupi...

Miki Trifunov: Dosta više viceva o Muji i Sulji, mi nismo glupi Bosanci

70
PODIJELI

Ne treba nam niko. Ne kažem da trebamo vrata zatvarati, ali krajnje je vrijeme da sačuvamo vlastito dostojanstvo

Doajena bosanskohercegovačkog glumišta Miodraga Mikija Trifunova (71) svi vole vidjeti na ulicama Sarajeva. Svaki susret s njim donosi iskustvo i preispitivanje samog sebe. Tako je bilo i s ekipom “Dnevnog avaza”, koja se s glumcem našla na kafi u jednom od sarajevskih lokala.

Bez pomoći

Kaže nam da je uživo razgovarati, prije svega, poštovanje sagovornika pa sve ostalo. Prepoznatljive čizme, šešir, sijeda kosa i cigareta u ruci, dok sve što izusti ima određenu težinu i značaj. A razgovor, naravno, nije mogao proteći bez spominjanja velikog pisca Mike Antića, kojeg Trifunov izrazito cijeni i njegove pjesme zna napamet.

Iako se penzionisao prije deset godina, i dalje vrijedno radi ono što voli – glumi. U hit seriji “Konak kod Hilmije” Trifunov igra ulogu rudara Frljoke, a za kompletnu ekipu ima samo riječi hvale.

– Bilo je lijepo na snimanju serije “Konak kod Hilmije”. Prijatna je ekipa. Što je najbitnije, zna se šta se radi. Kad radiš jednu seriju koja je autorska u smislu i ekipe, onda je to pokazatelj da imamo vlastitih snaga da se bavimo takvim stvarima. Mi imamo talentiranog momka Feđu Isovića, koji vrlo lijepo piše i to je svojevrsna replika na kultnu seriju “Alo, alo”. Rađena je mentalitetski prisutno, po čemu smo mi prepoznatljivi. Dokazali smo da imamo i svojih snaga i da možemo, zaista, sve uraditi bez pomoći “stranaca” – ističe Trifunov.

Dodaje da je pristup ipak pitanje rediteljskog opredjeljenja i načina igre, a da je tematski nešto što je vrlo blisko nama.

– Kako se bosanski čovjek poigrao s vlastitom historijom… Pitanje ukusa i neukusa je pitanje mjere, a zatim i glumačke interpretacije i pristupa problemu. Zaista, taj specifični humor koji postoji kod nas, može prerasti u kvalitet koji je prepoznatljiv za ovo područje. Imamo svoju ličnu kartu kad su film i serija u pitanju. Drugim riječima, ne treba nam niko. Ne kažem da trebamo vrata zatvarati, ali krajnje je vrijeme da sačuvamo vlastito dostojanstvo. Stalno se klanjamo prema svakome ko se pojavi, a o sebi ne mislimo ništa lijepo, strašno. Ali, i to je prokletstvo ove sredine, nažalost – smatra Trifunov.

Govori i kako je ovo prilika da nametnemo okolini nešto naše.

– Dosta više one pozicije “glupi Bosanci”. Dosta više i viceva o Muji i Sulji. Mi vrlo ozbiljno možemo raditi samo ako počnemo da poštujemo sami sebe. A to je neki prapočetak ako hoćemo da ovu sredinu pretvorimo u jedan umjetnički identitet, koji je prepoznatljiv. I ne treba se zadržati samo na ovome, ovo ne treba da bude incident, treba da bude pravilo. Mi toliko materijala imamo, naša historija je toliko bogata da je to van pameti. Toliko nevjerovatnih tema, a imamo i pametne ljude koji to znaju artikulisati. Ali, mi to ne želimo da prepoznamo – kazao nam je Trifunov.

Za njega je uloga Frljoke bila interesantna.

– Je li treba super ozbiljno… Situacija je sama po sebi komična pa nema potrebe praviti dodatnu komediju. To su uglavnom izgubljeni ljudi, koji imaju potrebu da se dokazuju i dođu u ponekad apsurdne i totalno glupe situacije. Ali, kad ti to igraš s dubokim uvjerenjem da činiš veliku stvar, onda je to najsmješnije. O tome se radi – rekao je glumac.

Iako iza sebe ima decenije uspješne karijere, nije mu dosadilo niti bi išta mijenjao.

– Zašto bi mi dosadilo, to je moj život. Uživam u tome, da ustanem i da budem – kaže Trifunov.

Dodaje da ne žali ni za čim, a da tokom svih ovih godina nije odbio ulogu.

– Često se pozivam na svoje prvo iskustvo sa pozorištem, zahvaljujući čovjeku s kojim sam radio i koji me je od prvog dana naučio da moram bitiveoma posvećen onome što radim. Preduvjet je da jednog dana shvatiš šta radiš tako da se daš svemu. Sve pruža neku mogućnost pa makar u trenutku. Naravno, ni meni nije to bilo jasno na početku, bio sam mlad, neobrazovan, glup… A samo sam nešto želio, nemam pojma šta, ali sam nešto htio – govori nam Trifunov povlačeći još jedan dim cigarete.

Dubok trag

Dodaje da posao glumca nikad nije bio jednostavan bez obzira na to u kojem se vremenu i okruženju živjelo.

– To je previše iracionalno da bi se apsolutno moglo definirati. To je uvijek nešto između. A ta potreba i sumnja koja kopka, to je ono stvaralačko u nama. Živio sam u vremenu koje je vodilo borbu za ljudsko dostojanstvo, koje je bilo, zaista, prisutno. Nismo se bavili efemernim stvarima kao danas. Nije te boljela glava da li moraš platiti ljekare, da li djetetu moraš kupiti knjige.. Sve je bilo badava. Makar ti je dostojanstven život bio osiguran. Imao si vremena da se baviš i kreativnim, a danas živimo u totalnom haosu, u kojem to više ne postoji. Postoji samo goli interes, a ljudi postaju sve sebičniji, zatvoreniji, nekomunikativniji… Broj godina nikad nije referenca. To je najveća glupost – ističe Trifunov.

Smatra, ipak, da mladi glumci mogu biti odlični nasljednici.

– Pa, mladi su, to je, samim tim, ogromna provokacija. A sve je pitanje njihovog vlastitog truda, posvećenosi i odanosti tome što misle da rade. Kad sam ja došao u pozorište, nisam imao pojma ni šta je to ni kuda to vodi. Ništa nisam znao, ali su me, srećom, naučili da treba biti predan, a da će znanje postepeno stići kroz iskustvo. Ali, treba istovremeno raditi na sebi. Treba kopati po sebi i igrati na vlastitim nedostacima kojih si svjestan i pretvarati ih u kvalitet – kazao je Trifunov.

Vazalski odnos

– Neću reći da sam ljut, ali uvijek sam povrijeđen… Napravit ću malu digresiju. Prije izvjesnog vremena, bila je izložba plakata filmova. Bosanskohercegovačkih glumaca nije bilo. Govorim da smo mi vazda imali neku potrebu da budemo u vazalskom odnosu sa svima onima koji nas okružuju, svi su bolji od nas. To je prokletstvo. A serijom “Konak kod Hilmije” i mi pokazujemo da imamo snagu i da možemo raditi nešto što je čak i u interpretaciji i u pristupu autentično i nosi ovo podneblje u mentalitetskom smislu – kaže Trifunov.

Činiti dobra djela

– Imam neke projekte, predstavu u Zenici, u SARTR-u igram “Brašno u venama”. Ovih dana idemo baš u Skoplje. A onda imam ove svoje poetske večeri. Kod mene nijedan dan ne prođe bezveze. Da mi se danas više ništa ne desi, moj dan je imao smisla. Uvijek se pozivam na to da u životu treba činiti ibadet, što bi se reklo, dobro djelo. A to je kad imaš razumijevanja za druge – govori Miki.

Opće neznanje

– Mladi glumci i nemaju baš neke mogućnosti, nemaju prostor… Kad živite u sredini u kojoj vlada opće neznanje, onda se neke stvari ne prepoznaju. Treba se boriti, nema nam – kazao je Trifunov.

avaz.ba