Nakon 34 godine mirovine Branislav Radulović iz Komana odlučio je da u devetoj deceniji sjedne u studenske klupe te se upisao na Mašinski fakultet Univerziteta Crne Gore.
“Hoću da dokažem da mi stari u godinama nismo za bacanje. Da imamo potencijal koji može da se iskoristi”, kazao je osamdesetosmogodišnji Branislav za Radioteleviziju Crne Gore.
Da umirovljeničke dane iskoristi za učenje, Branislava je motivirala unuka koja je nedavno doktorirala pravo u Beogradu. Ipak, obitelj kaže kako nije oduševljena što je odlučio da s 88 godina bude brucoš.
“Godine čine svoje, ja sam daleko 15 kilometara od Podgorice, vozim svaki dan u oba pravca i da se što dogodi uvijek bi djed bio kriv”, navodi on.
Zbog novih tehnologija učenje se, kaže Branislav, danas razlikuje od onog kada je on 50-tih godina prošlog vijeka završio Geodetsku školu. Kolege mu pomažu da savlada gradivo, pa mu za sada ne pada teško što studenske klupe dijeli sa 70 godina mlađima od sebe.
“Tako ja saberem moje i njihove godine i podijelim i ja sam isto mlad kao i oni. Uglavnom niti sam najgori niti najbolji, zlatna sredina, to je to”, kaže Branislav.
