Na našem podneblju se vijekovima njegovao kult vode. Samo u Sarajevu je tokom 19. stoljeća postojalo preko 150 javnih česmi. Svaka mahala i džamija imala je svoju česmu napravljenu od kamena sa ornamentalnim i figuralnim reljefima.
Voda je u starija vremena dovođena s okolnih planina, a Sarajlije su govorile:„Poslije lijepa jela, slatko se napij bistre i hladne vode sa česme.“
Građene sa vodiljom da je sevap gladna nahraniti, a žedna napojiti, česme su spomenik duhovnog naslijeđa, a uz to i mjesto susreta, razgovora, prijateljstva i nerijetko rađanja prvih ljubavi.
Česme predstavljaju univerzalni simbol grada, koji svjedoči o našoj tradiciji i predstavlja značajnu vrstu spomenika u našoj kulturnoj baštini.
U srcu Baščaršije, u kamenom zidu harema Gazi Husrev-begove džamije, nalazi se najpoznatija sarajevska česma.
Za ovu česmu se veže i jedna legenda, prenesena i potvrđena kroz mnoge generacije, koja kaže da će se u Sarajevo vratiti ili u njemu ostati svako ko se napije vode sa česme pored Begove džamije.
Legenda je sačuvana i kroz jednu pjesmu: “Ko se jednom napije vode sa Baščaršije, nikad više iz Sarajeva taj otići ne umije.”
