Mnoge zanimljivosti su već ispričane o Vlašiću, od nomada po kojim je planina dobila ime, prirodnih ljepota, flore i faune, gastro ponude, poznatih lica, gostoprimstva…

Piše: Samer Dolovac

Vlašić je kroz vrijeme gradio imidž popularnosti kao „Srebrena planina“, a u novije vrijeme više spontano, ali i doslovno „Planina koja ima dušu“. O Vlašiću je kreirano vrlo zanimljivo i neobično geslo „Ako ne volite zimu dođite na Vlašić“ koje se osamdestih godina provlačilo u tadašnjoj turističkoj promociji.

Činjenica je da su našu BiH planinsku ljepoticu prevashodno turizam i Vlašićki sir vinuli u globalne tokove gastro užitka i tražnje za boravkom ili posjetom na turističkom tržištu.

U svim tim spominjanjima Vlašića, Babanovac je u nekom drugom planu prepoznatljivosti. Interesantno je i to da mnogi turisti kada im se spominjao Babanovac nisu ni znali da je to ustvari odredište njihovog traženog boravka jer su znali samo za Vlašić.

Babanovac i jeste sinonim za Vlašić u užem smislu kao jedan od urbanih prostora planine, ali šta je zapravo Babanovac ?

U današnjem administrativnom kontekstu Babanovac pripada Šišavi kao mjesnoj zajednici na općini Travnik, a intezivno se počeo razvijati sedamdestih godina prošlog stoljeća kao sportsko –rekreacijski centar.

Skraćeno SRC „Babanovac“ se prostorno poistovjećuje i sa nazivom preduzeća Sportsko rekreacijski centar „Vlašić“ d.o.o., nasljednik upravljačkog prijeratnog preduzeća, koje je jedno od ključnih dionika razvoja planinskog turizma sa djelatnostima izgradnje i održavanja infrastrukture za snabdijevanje vodom na samoj planini, kanalizacije, odvoz smeća, čišćenje i uređivanje prostora, i još mnogo toga.

Osamdestih godina Babanovac već uveliko postaje naselje sa više grupacija vikendica uz ugostiteljske objekte, ski-poligone i ostale popratne sadržaje. Nakon rata, sve počinje iznova u smislu izgradnje i sanacije, te u prisustvu tadašnje međunarodne vojne baze SFOR-a u strogom centru platoa Babanovac kroz zimsku sezonu 1997/1998.g. se vraćaju prvi postratni turisti–ljubitelji skijanja na svoju planinu, a s tim se pokrenu i lavina investicija.

U dokumentu „Zoning plan za područja planine Vlašić“ iz 2007.g. kao postratni elaborat polazne osnove valorizacije planinskog masiva Vlašića u funkciji razvoja turizma se nalazi i zanimljiv podatak koji glasi: „Babanovac nije registriran ni kao naseljeno mjesto niti kao naselje, selo ili zaselak u zvaničnom spisku BiH statistike! ”.

U slijedu događaja, pokretanjem aktivnosti u donošenju posebne Odluke o komunalnom redu za područje Babanovca iz 2009.g. nastade polemisanje u smislu njegovog poimanja i prostornog obuhvata za primjenu. Tada, na mala vrata prihvati se pojam planinsko – turističko naselje ”Babanovac”, a u strateškom dokumentu ”Master plan razvoja turizima Vlašića ”iz 2011.g. Babanovac postade sportsko –rekreacijsko – turističko naselje.

Za relativno kratko vrijeme Babanovac u praksi preskoči svoje poimanje kao sportsko –rekreacijski centar, pa i turističko naselje, odnosno danas je Babanovac po svim karakteristikama tipično planinsko turističko mjesto sa intezivnom dinamikom u razvoju, srastao sa selom Šišava i spojen sa selom Mudrike, gdje su još potrebni određeni napori da se i zvanično proglasi i kao takav uvede u turističke tokove i napokon etablira u BiH statistike.