Broz govori o Plenkoviću, Milanoviću pa i o jednoj drugoj “pjevačici koja je otišla”! U komičnoj sinkronizaciji on je, baš kao i desničarski kritičari danas, silno nezadovoljan izvedbom i tvrdi da nije očekivao takvu himnu…
Gledao sam malo jučer tu inauguraciju, kako ona žena pjeva i tako, je li… samo nisam razumije je li to obična pjesma, neka politička… Poslije su mi rekli da je to himna. Ja… Malo sam bio iznenađen, kako da kažem…
POGLEDAJTE VIDEO:
Ovi riječima započinja komična i uvjerlljiva sinkronizacija Josipa Broza Tita na kojoj on progovara o Milanovićevoj inauguraciji i izvedbi himne. Video jasno aludira na činjenicu da bi ovakva izvedba himne sličnu sudbinu, samo s drugog političkog pola (ili spola, kako misli i kaže Milijan Brkić) doživjela i u bivšoj Jugoslaviji od tadašnjih komunističkih vlasti.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kao što danas kritičari zdesna napadaju Josipu Lisac zbog njezine interpretacije, tvrdeći da je himna svetinja i dio ideniteta koji se ne smije dirati, u bivšoj državi su čuvari jugoslavenskih “relikvija” oštro reagirali na sve što iskače iz strogo zadanih i nedemokratskih okvira, pa je i obrada himne “Hej Slaveni” koju je na svoj album 1983. uvrstilo Bijelo dugme najprije doživljena kao opasna provokacija.
Tito se o tome više nije mogao očitovati, već je bio tri godine mrtav, ali je sada njegova reinkarnacija na Youtubeu progovorila o Lijepoj našoj Josipe Lisac, frapantno nalik na diskurs kojim bi se Tito, da ga se pitalo, vjerojatno koristio i u govorenju o sličnom izvedbama u Jugoslaviji:
Nisam očekivao takvu himnu, da se tako himna izvodi, znaš… Kad izvodiš himnu, ti moraš da se obučeš u nekakvu narodnu nošnju, i tako dalje, je li… Da pokažeš svoj identitet. Nije to samo tako bezveze, da pjevaš onako kako ti dođe, piše 24sata. Pa postoje nekakva pravila. I sad neki kažu neka sloboda, i tako. Sloboda svakako može biti, ali ne takva, da iznakažuješ, da iznakaziš himnu. Pa sam ja gledao malo, ovaj, malo sam promatrao ove koji su došli na tu inauguraciju. Malo sam gledao ovog Plenkovića, znaš, kako je uzdisao, okretao očima, onako gledao tu Josipu kako, kako pjeva, maše i rukama i nogama, i gleda onako u zrak nešto, nije mu bilo jasno, izbečio oči, onak naopako, uzdiše, uzdiše teško, nije mu jas… Al dobro, ja znam da bi on najviše htio da mu pjeva onaj Mate Bulić, ali to nije moguće u ovakvoj, jel… Dobro, mi smo se riješili one pjevačice koja je stalno pjevala, stalno je nešto izvodila i skakala. I napokon je otišla. Milanović ju je ispratio kao idi i ne vraćaj se više…
