Akademska umjetnica Ema Livančić predstavlja seriju digitalnih slika koje istražuju granice između apstrakcije i krajolika, stvarajući vizualne prostore ispunjene tišinom, nostalgijom i taktilnošću. Kroz pojednostavljene forme, bogate teksture i nježni kolorit Ema Livančić gradi dehumanizirane krajolike koji ne prikazuju konkretna mjesta, već mentalne prostore i emotivne pejzažne fragmente.
“Moji krajolici nisu mjesta koja se mogu posjetiti- oni su vizualne meditacije o odnosu oblika, boje i teksture unutar digitalne materijalnosti. Stvaram prizore koji su istovremeno poznati i neuhvatljivi, prizore koji podsjećaju na nešto što možda nikad nismo vidjeli, ali sto osjećamo kao sjećanje. Ova serija radova poziva promatrača da zaroni u vizualni prostor koji nije samo slika, već i iskustvo-suptilno, kontemplativno i osjetilno bogato.
