Porodica Dizdarević, hadžija Ibrahim i hadžihanuma Sabaha Kurban-bajram dočekuju sa svojim najmlilijima, sinom, nevjestama, unucima, braćom i njihovom djecom, te sa svojim komšijama.
U njihovom domu na Vratniku njeguje se tradicija i čuvaju od zaborava lijepi, muslimanski običaji.
- Svi naši običaji su se uvijek poštovali, najmanje sedam dana prije su se kuće radile, moja mama je bila vrsna kuharica kao i svekrva. Od mame rahmetli sam preuzela tu tradiciju da za Bajram pravim ružice i baklavu. Poznata sam po svojim ružicama. Peksimeti se obavezno skuhaju, sad imaju kiflice, štrudle, ali posebni su peksimeti, to je tradicionalno išlo uz kahvu – priča hadži Sabaha.
Kaže da su, dok joj je svekrva bila živa, uvijek ujutro svi njoj dolazili i kod nje se okupljali.
- Otkako svekrve nema, sada se svi okupe kod nas. Ide se u našu Lubinu džamiju na bajram-namaz, o kojoj naša porodica vodi brigu već godinama. Nakon doručka ide se u zijaret na mezarje, a zatim se kolju kurbani u bašti. Nekoliko naših prijatelja i komšija se okupi i svi tu kolju kurbane. Kurbane dan ranije dovedemo u garažu, ujutro ih u bašču izvode sa tekbirima. Djeca su tu i gledaju kako se to radi. Kada se kurbani ohlade, snahe pomognu da ih spakujemo u kesice sa mašnicama, po kurbanima pospemo čurkota i stavimo grančicu šimšira. To je običaj koji sam zatekla i tako sam nastavila i ja – kazala je hadžihanuma, te dodaje:
- Nevjesta i djeca podijele po komšiluku, tradicionalno se kurbani nose u zembiljima. Prije rata sam naručila u Saračima da mi naprave.
Na bajramskoj sofri, priča nam hadžinica, nađe se obavezno slagani burek, sarajevski.
- Razvije se pet šest-jufki, stavi se meso, složi se kao pismo, od kurbanskog mesa. Pravimo i druga tradicionalna jela, šarenu dolmu, paprike, sogandolmu, japrak, filuju se tikvice, i lijepo se servira u bakrenom sahanu. Zeljanicu, također, napravim, sarajevsku, i nju moj hadžija najviše voli. Dvije jufke stavim dolje, zatim fil, zelje, jaja, pavlaku, i preko dvije jufke, a zatim se zavije jedan kraj. Kadaif pravim uglavnom za mubarek noći, sa orasima, sa kajmakom i đulbešećerom – priča nam hadžihanuma, koja uz slatko i kahvu servira i domaće sokove od đulbešećer ruže i od višnje.
Sabaha i Ibrahim imaju jednog sina, stariji sin im je preselio prije nekoliko godina u svojoj 40. godini.
- Mi smo vjernici i znamo da je to Božije određenje. Mene je Kur’an spasio nakon gubitka sina. Svakog petka muž i unuk idu na njegov mezar – kaže sagovornica.
Imaju tri unuka, Aldina, Kerima i Farisa, koji se raduju Bajramu, naročito zbog bajram-banke.
- I prije su se djeci davale bajram-banke, kada smo mi dijelili kurbane, dobijali smo bombone, sjećam se da smo kupovali jabuke u šećeru na štapiću. Mi za bajrame unucima pripremimo poklone, ujutro proučimo Jasin i dovu. Treba na djecu i omladinu da se prenese tradicija. Da se više angažujemo, da djecu šaljemo u mekteb, da ih učimo lijepim vrijednostima – kazala je hadžihanuma.
Dedo sa unucima na bajram-namaz ide u bosanskoj narodnoj nošnji. Sabaha nam priča kako ju je napravio njen otac, koji je bio terzija, kao i njen dedo.
Prisjeća se vremena kada je i ona pohađala vjersku pouku.
- Djeca su nam, hvala Bogu, okrenuta vjeri, unuci idu u mekteb. Mi učimo hatme porodično i svaki 25. dan ramazana okupimo našu porodicu i prijatelje i pokloni se pet-šest hatmi. Naučila sam učiti u Kur’anu, a još ni u školu nisam išla – kaže.
Sjeća se hadži Sabaha kako je kao mala išla kod efendije Fočaka na vjersku pouku, kod njega je naučila učiti u Kur’anu.
- Mama je skuhala baklavu i poslala efendiji zajedno sa boščalukom, takav je adet bio. Sjećam se bijelog kata koji su mi sašili, i jamenijice, i da smo polagali pred efendijom, a zatim je proučena dova – priča sagovornica.
Hadžihanuma Sabaha i hadžija Ibrahim u braku su od njene 23 godine, a prošle godine obilježili su 50 godina braka.
- Začas je to prošlo, život prolazi u miru, slozi, ljubavi, radilo se, gradilo. Bili smo na hadžu 2011. godine, a muž je ponovo išao na hadž 2014. godine za sina. Jedan sam Bajram provela i u Meki. Hvala Bogu pa smo i to mogli doživjeti, lijepa su to sjećanja. Bilo mi je neobično, ali sinovi su ovdje proveli sve kao da smo i mi bili tu. Mi smo na mubarek mjestu upućivali dove za njih. Svekar i svekrva rahmetli hadž su obavili u 81. godini – kaže hadžihanuma Sabaha dok sjedimo u lijepo uređenoj bosanskoj sobi, sa rezbarenim namještajem, peškunima, škrabijama, mangalom, drugim bakrenim posuđem, heklanim i vezenim ručnim radovima, te brojnim fotografijama koje su ovjekovječile sretne trenutke ove tradicionalne starogradske porodice.
Izvor: Faktor
