Dimnjačarska djelatnost od izuzetne je važnosti.Međutim, ovo zanimanje je podcijenjeno i često se zaboravlja na važnost održavanja dimnjaka radi sprečavanja mogućih posljedica. Dimnjačara je sve manje, a ovaj zanat više niko ne uči, pa majstori ovog posla nemaju kome da prenesu svoje umijeće.
Ni u srednjim školama se više ne uči zanat za dimnjačara. Zbog toga je njihov nedostatak problem koji traži urgentno riješenje, a jedno od njih bi moglo biti i prekvalifikacija.
-Prekvalifikacija ima, medjutim prakse za dimnjačare nema. Da bi se stekla praksa morali bi raditi kod nekog dimnjačara, a trenutno nema nigdje da se možete upisati da učite ovaj zanat, da radite istovremeno praksu i da se učite o dimnjačarstvu – istakao je Mirza Ekmečić, predsjednik Udruženja dimnjačara u BiH.
Početkom sezone grijanja vlasnici kuća sjete se da je održavanje dimnjaka zakonska obaveza, ali problem je što je malo preostalih dimnjačara u Kantonu Sarajevo, te ne mogu odgovoriti na sve pozive.
-Prije rata bilo je nas 50 dimnjačara koji smo radili i nismo mogli stići, a sad nas stvarno ima vrlo malo, mislim da ima od 10 do 15 dimnjačara tako da nismo u mogućnosti da stignemo. Znamo i odbijati poslove jer ne možemo stići – kazao nam je Adem Mujezin, dimnjačar.
Kako navode sagovornici, za potrebe u Kantonu Sarajevo potrebno je najmanje 50 dimnjacara da bi u toku jedne kalendarske godine stigli obaviti sve poslove.
Jedino riješenje bi bilo da se dimnjačarska djelatnost ponovo definiše kao komunalna, no nažalost, još uvijek nije donesen poseban zakon u Kantonu Sarajevo koji bi se odnosio samo na ovu djelatnost, a što za posljedicu ima neuređen sistem, u smislu obrazovanja budućih kadrova.
TVSA
