Od danas je počela isplata penzija za januar u Federaciji BiH. Upravni odbor Federalnog zavoda MIO PIO donio je odluku o akontacijskom usklađivanju penzija u iznosu od pet posto. Time najniža penzija za januar iznosi 565 maraka i 18 feninga. Međutim, penzioneri nisu zadovoljni sa ovim povećanjem jer, kako kažu, to nije dovoljno za njihove osnovne životne potrebe.
Nisveta Mulabdić u pratnji svog supruga došla je podići njegovu penziju koja je povećana za pet posto. Kaže da ovo nije povećanje penzija, već podcjenjivanje penzionera.
-Penzionerima treba više novca nego što su oni zamislili, treba im kvalitetnija hrana, znamo koliko su bolesni i osjetljivi, treba malo vitamina tu su otišli i kosti i srž, dok plate režije, ja ne znam šta im ostane za hranu – priča nam Nisveta Mulabdić.
Dio penzije potroši se na hranu, dio na režije, no većina penzionera najviše troši na lijekove. Kada se napravi računica, na kraju im ostane mizeran iznos, pogotovo za one koji žive od jedne penzije. Ismet Velić u penziji je 26 godina. Na svom radnom mjestu doživio je ozlijedu, nakon čega je primoran davati određen iznos svoje penzije za lijekove.
-Pet posto recimo na mojih 600 maraka – to je 30 maraka. Imam jedan lijek da platim 30 maraka za oko, drugi 20 – to je 50, a neki lijekovi koji nisu na listi moram ih kupiti, oni lijekovi koji su 56 maraka su na listi a oni koji su 50/60 marka te moraš platiti, tako da onaj ne znam koliko bi to bilo dovoljno. Evo kad odete u prodavnicu s malim cekerom, račun izađe 50 maraka, a nemas šta da pojedeš za jedan ručak, a ne za više – riječi su Ismeta Velića.
Da li penzionere u aprilu čeka novo povećanje penzija i retroaktivna isplata od januara nismo uspjeli saznati iz Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje jer je portparol na bolovanju. Iz Vlade je ranije saopćeno:
Mnogi penzioneri ističu jedno – cijene su nerealno visoke, a penzije niske. Ponekad rješenje vide samo u podizanju kredita i oslanjaju se na pomoć od drugih članova porodice. Kažu da bi se vlasti trebale više posvetiti ovoj populaciji.
-Tebe duša boli, gdje oni hodaju, gdje putuju, kako se njihova djeca školuju, u koje škole idu, mi smo zaradili tu penziju krvavo da bi danas uspjeli da fino kvalitetno živimo, al’ od toga nema ništa – kazala nam je Nisveta Mulabdić.
