DRAŽENKO NINIĆ DO SVJETSKOG ZLATA DOŠAO SA SLOMLJENOM ŠAKOM! NOĆ UOČI MEČA POPIO 2.000 mg BRUFENA I FAKTIČKI BIO DROGIRAN Nekadašnji kik-bokser godinama je „harao“ svjetskim i evropskim ringom, jedino nije dobio Strugara kojeg je spasao sudija iz Srpske

Draženko Ninić, nekadašnji evropski i svjetski šampion u kik-boksu, rođen je u Štutgartu, odrastao u Futogu i Novom Sadu. Stasao je u Banjaluci u kojoj je doživio najljepše trenutke impresivne karijere. Za početak bavljenja borilačkim sportom presudilo je to što je svojevremeno u diskoteci bio napadnut od grupe mladića i tada je sam sebi rekao da više nikad neće dozvoliti da dobije batine.

– Ti mladići su od mene bili stariji nekih pet do šest godina i u jednom momentu je došlo do koškanja. Jedini sam iz svog društva izašao njima na megdan. Dobio sam batina, ali nisam pao, a bogami nisu se ni oni dobro proveli. Poslije svega što se desilo kod mene je jednostvano proradio neki inat i odlučno sam rekao tada sam sebi da u životu više nikad neću dobiti batine. Tako je bilo. Zato sam odlučio da počnem da treniram u Novom Sadu i moj prvi trener bio je Milovan Drobnjak – prisjetio se početka Draženko Ninić.








Vro brzo doći će i do njegovo prvog izalska na ring, koji je bio prilično silovit, jer je premijerni meč okončao na ekspresan način.

– Bilo je to prije tačno tri decenije, odnosno 1994. godine u Rumi gdje samo imao meč sa domaćim takmičarom. Krenuo sam furiozno i uspio sam da ga nokautiram za svega 46 sekundi. Poslije toga se desio nesrećni rat, pa sam otišao na Vojnu akademiju u Beograd. Nakon toga počeo sam da treniram u Bokserskom klubu Vojvodina iz Novog Sada. Tu su me primjetili legendarni bokseri braća Tadija i Slobodan Kačar i nekašanja uzdanica banjalučke Slavije Dragomir Vujković, koji su mi dali priliku da se dokažem. Prva četiri meča dobio sam nokautom, a peti sam pobijedio na poene. Kada su vidjeli da imam kvalitet ponudili su mi da ostanem u klubu. Ipak, imao sam druge planove i izabrao sam da dođem u Banjaluku i tu sam počeo da radim kik-boks, što se na kraju ispostavilo kao pun pogodak – dodaje popularni Draža.

Hangiju na koljenima

Jedan od najvećih uspjeha ostvario je dalekog 20. aprila 2002. godine kada je u prepunoj dvorani „Borik“ postao profesionalni šampion Evrope.

– Za protivnika sam imao Holanđanina Saida Hangiju, koji je bio izuzetno jak borac. Dobro sam se pripremio uz podršku trenera Vlade Milijevića, koji je i danas moj veliki prijatelj. Atmosfera u Boriku bila je veličanstvena. Na tribinama gotovo 7.000 navijača bilo je prisutno na tom meču, a sve je još uljepšano uz taktove „Marš na Drinu“. Bi je to fenomenalan osjećaj, a šampionski pojas posvetio sam gradu Banjaluka i Republici Srpskoj. Poslije izvjesnog vremena taj pojas prodao sam ga na aukciji za 4.100 maraka koje sam donirao organizaciji „Djeca svjetlosti“. Kada sam odnio taj pojas ne mogu vam opisati dječiju radost i njihov osmijeh na licu kada su mene ugledali i to se nikad ne zaboravlja – ističe naš sagovornik.

Nesalomivi Draža

Na šampionatu svijeta koje je održano 2001. godine na Jalti u Ukrajini, uspio je da dođe do šampionske krune, iako je finalni duel odradio sa slomljenom šakom, a da to nikom nije rekao prije početka meča.

– Protiv rivala iz Mađarske u polufinalu osjetio sam bol u ruci i mislio sam da je to to samo trenutno. Međutim, kada sam ga pobijedio i izborio plasman u finale, odnosno kada sam skinuo bandažu tek tada sam shvatio da sam polomio ruku. Nisam smio nikom da kažem šta mi se desilo, jer mi ne bi bilo dozvoljeno da uđem u ring. Noć uoči meča za titulu popio sam dvije hiljade miligrama brufena i faktički bio sam drogiran i nisam osjetio nikakve bolove. Od bandaža sam napravio nešto poput gipsa, potom navukao rukavice i potpuno sam spreman bio za odlučujuću borbu, jer sam silno želio zlato. Jedna runda pripala je Rusu, druga meni, i onda je uslijedila treća u kojoj sam stisnuo zube i na kraju sam uspio da sa polomljenom rukom dođem do najsjajnije medalje – naglasio je nekadašnji šampion u kik-boksu.

Iz uspješne karijere ostaje mu žal što nije uspio da dobije nenadmašnog Ivana Strugara sa kojim je vodio velike borbe. Jednu od njih je imao u banjalučkom hramu sporta, a trijumf mu je uskratio sudija iz Republike Srpske, koji je prednost dao protivniku.

– Bila je to borba za svjetsku titulu u 12 rundi. Meč je bio prilično izjednačen, on je bio u nokdaunu u šestoj, dok sma ja bio u posljednjoj rundi. Tako su konačnog pobjednika na kraju odlučivale sudije. Crnogorac je dao prednost Strugaru, arbitar iz Italije bio je za mene, i čekala se odluka sudije iz Republike Srpske Miroljuba Jovičića. Svi su u prepunom „Boriku“ očekivali da će biti za mene. Kada je dao prednost mom rivalu, uslijedio je potpuni muk u dvorani, dok iz protivničkog tabora još nisu bili svjesni konačnog raspleta. Žao mi je tada bilo pojedinih ljudi koje sam vidio kako plaču zbog mog poraza i što svjetska titula nije ostala u Banjaluci i Republici Srpskoj. Ponavljam meč je bio izjednačen, računalo se da ću zbog domaćeg terena imati deset posto prednosti što se nije desilo, ali nije mi žao – napominje uvijek skromni Draža.

O mnogim drugim detaljima vezanim za karijeru Draženka Ninića možete saznati u videu:

BONUS VIDEO:

DRAŽENKO NINIĆ DO SVJETSKOG ZLATA DOŠAO SA SLOMLJENOM ŠAKOM! NOĆ UOČI MEČA POPIO 2.000 mg BRUFENA I FAKTIČKI BIO DROGIRAN Nekadašnji kik-bokser godinama je „harao“ svjetskim i evropskim ringom, jedino nije dobio Strugara kojeg je spasao sudija iz Srpske appeared first on Aloonline.ba.

aloonline.ba

Objavi oglas za posao
MOŽDA VAS ZANIMA
DRUGI UPRAVO ČITAJU