‘Smrt u Hagu – Nezavršeno suđenje Slobodanu Miloševiću’, naziv je knjige koja će biti promovirana u četvrtak na sceni Kamernog teatra 55 u Sarajevu.
Osim autorice dr. Nevenke Nene Tromp, na promociji knjige govorit će i Latinka Perović, Sonja Biserko, Vasvija Vidović, Ehlimana Memišević i Merima Šehić Prguda.
Nevenka Tromp predaje na Sveučilištu u Amsterdamu od 1992. godine. Od 2000. do 2012. radila je na međunarodnom krivičnom sud za bivšu Jugoslaviju, u timu Tužilaštva na istraživanju političkog i vojnog rukovodstva. Tromp je radila na povijesnim i političkim temama na slučaju Slobodana Miloševića, od 2000. godine sve do njegove smrti u marta 2006. godine. Poslije njegove smrti i činjenice da je njegovo suđenje završilo bez presude, autorica knjige je odlučila upotrijebiti opsežni arhiv koji je to nezavršeno suđenje ostavilo za sobom i na osnovu dokaza, izjava svjedoka, audio i video zapisa rekonstruirati povijesnu naraciju koja se bavi ulogom Slobodana Miloševića i Srbije u raspadu Jugoslavije i ratovima koju su slijedili.
Kako Nevenka Tromp navodi u svojoj knjizi koristila je, većinom, arhiv sa suđenja.
– Međutim koliko god taj arhiv bio opsežan, koristila sam i druge izvore. U jednom od tih izvora sam našla i nalaz liječnika Miloša Stojiljkovića s Univerzitetske bolnice Odense u Danskoj koji govori da su u krvi Miloševića, samo dva mjeseca prije njegove smrti, nađeni tragovi Rifampicin, baketrijalnog antibiotika kojim se tretira tuberkuloza i meningitis – ističe.
U vrlo opsežnom službenom izvještaju Tribunala isto se, kako navodi, tako referira na to da je u mjesecima prije smrti Miloševića u krvnim nalazima bilo tragova tog lijeka, ali da u trenutku njegove smrti tj. u nalazima obdukcije nije bilo tragova tog lijeka.
– Znakovito je to da taj lijek nije bio prepisan od službenog zatvorskog liječnika. Ostaje pitanje otkud njemu taj lijek i tko mu ga je dao. I ako ga je Milošević uzimao da li je uopće znao efekt i rizike tog lijeka, u kombinaciji uz one koje je već uzimao protiv visokog pritiska i hipertenzije. To je veliko pitanje da bi se o tome spekuiralo. Ta tema zaslužuje jedno posebno, ozbiljno i temeljito istraživanje i jednu posebnu knjigu. Ja se tom temom nisam bavila jer ona zahtijeva vrlo drugačiji metodološki pristup. Ali tko zna u budućnosti. Možda bi to bila dobra tema za jedan igrani film ili doku-dramu – napisala je Nevenka Tromp.
(FENA) H.D.
