Husein Čepalo, historičar i istraživač u petak promovira knjige: Susidgrad i Latinski citati – Bug.ba

Najznačajniji dio kulturno-historijskog naslijeđa Bosne iz perioda srednjovjekovne samostalne države uz stećke čine utvrđeni gradovi i feudalni dvori koji su nastajali od kraja XII do XV stoljeća. Ove tvrđave nazivane su „stari gradovi“ i činili su odbrambeni sistem bosanske države. Do sada ovaj dio je bio dosta neistražen i manje poznat u Bugojnu. Husein Čepalo historičar, istraživač značajan period posvetio je ovoj temi.  Koristio je rezultate terenskih istraživanja i zabilježio interesantne legende o selima   Planinice, Ivce, Skrta, Jazvenika, Kordića, Okolišća, Gračanice, Humca i Zlavasti.

Čepalo od historijskog zaborava „otkida“ nekadašnje kulturološke običaje spomenutih sela u drugoj polovini prošlog stoljeća. Piše o “seoskoj sridi i sridarima”, “gračaničkoj šiki na Bamburovom harmanu”, ”čobanskoj pijaci u Gornjem Vakufu, težacima koji su držali volove “posavce”, sa velikim rogovima, o vršidbama, komačima, ”gastarbajterima”, lovcima, koscima i ljudima posebnog kova.

Susidgrad našeg historičara Huseina Čepala je značajan doprinos bošnjačkoj i bosanskoj historiografiji. Profesor Čepalo napisao je knjigu na izvornoj arhivskoj građi, turskim  defterima, na osnovu izvora Arhiva Kotarsko vakufskog mearifskog povjerenstva u Bugojnu, statističkih podataka o popisu stanovništva u doba Austrougarske monarhije od 1878-1918, Kraljevine  Jugoslavije od 1918-1941. godine, socijalističke Jugoslavije, od  1945-1992., popis stanovništva 2013. godine. Korišteni su  radovi američkih antropologa Ivona Luckwood i Wiliama Luckwooda koji su 70-tih godina proteklog stoljeća izučavali običaje ovog kraja i ostatke slavenske zadruge.

-U periodu samostalne bosanske države na području skopaljske doline ili Uskoplja najpoznatija naselja ili stari gradovi bili su Vesela Straža, Susidgrad, Kaštel i Biograd-Prusac. Susidgrad je jedan od starih gradova Skopaljske doline, ne zna se tačno ko ga je podigao. Pretpostavke su da su ga osnovali Rimljani u prvim godinama vladavine Avgusta Oktavijana. Ime Susid potiče od riječi sutiska, jer se grad nalazi na mjestu gdje se kordičko polje sužava, a riječica Bunta ulazi u kanjon. Susidgrad zvao se gradić u župi Uskoplje, a stajao je na jednom brežuljku koji se okomito obara u dolinu Gračanice, koja se ulijeva u rijeku Vrbas kod sela Gračanica. Susidgrad se nalazi kod sela Kordići udaljen 4 kilometra od Gračanice, upoznaje nas Čepalo sa ovom temom.

-Ova knjiga biće nezaobilazna budućim istraživačima, historičarima, sociolozima, lingvistima, folkloristima, etnolozima i studentima društvenih nauka koji budu izučavali historiju ovoga kraja, karaktera, pjevačima junačkih “pismarica”, o vjerskom životu i materijalnim spomenicima kulture, ilirskom porijeklu porodica Gojani-Dedići. Susidgrad na čijim bedemima se oblikovala naša kultura, tradicija i običaji danas je razoren i prepušten na milost i nemilost države o  kojoj sam svjedoči. Mnogi su se interesovali za naše srednjovjekovne gradove, ali  o tome nema nikakvih informacija, što govori o nedostatku kulturolške i historijske svijesti vladajuće političke elite i njenoj nezainteresovanosti za našu srednjovjekovnu historiju na kojoj se gradi moderna bosanska državotvorna svijest.

Posljednja knjiga koju ste izdali čija promicija će biti 18. marta u Bugojnu posvećena je Susidgradu i selima oko srednjovjekovnog grada?

-Toponim Gračanica dolazi od imenice grad. To je važno spomenuti, jer je grad subjekt historije i preteča civilizacije. Gradovi su nastajali unutar nekih civilizacija, a i  sami gradovi su i  nestajali u tim civilizacijama. Veza civilizacije i grada je organska, sama riječ grad na različitim jezicima daje ime  civilizacije. Civilizacja je historija gradova. Gračanica je bila suburbium – podgrađe Susidgrada, bila je trgovište gornjeg Uskoplja i prije osmanlijskog osvajanja. Prvi put se spominje 3. januara 1386. godine u zadarskim izvorima. Trg Gračanica se napušta krajem 18. stoljeća, a razvija se novo trgovište  Bugojno, koje je bilo poznato kao trgovište krupnom i sitnom stokom. Bilo je poznato trgovište žitom sve do komunističke Jugoslavije. Nažalost zbog loše državne politike prema selu, loših uslova za život, neka od najudaljenijih mjesta bugojanske općine gotovo su potpuno iseljena, to je posebnno izraženo u mjesnoj zajednici Bunta u Planinici. Ništa drugačije nije ni u ostalim selima koja se “kao na dlanu vide” iz  Planinice – Ivica, Skrti i Jazvenik. Prije agresije na Bosnu 1992. godine ova naselja „đenetske“ ljepote na nadmorskoj visini 1200 metara imala su preko stotinu domaćinstava, a 2018-te po popisu sela imaju desetak domaćinstava, ističe Čepalo.

Polazeći od Ovidijeve latinske maksime “Divno je pisati  historiju svoje domovine” Čepalo je uradio ovom knjigom lijep i koristan rad.

Druga knjiga Latinski citati je namijenjena najobičnijim čitaocima da se upoznaju sa najljepšim izrekama koje su kazivali velikani historije. Izbor latinskih citata sadrži veliki broj misli o čovjeku, životu, smrti, prošlosti i budućnosti, poštenju, ratu i miru, o ljubavi, sudbini, o muškarcu i ženi, sreći i vrlinama, prijateljstvu i istini.

Husein Čepalo rođen je 18.02.1951. godine u Pruscu, Općina Donji Vakuf. Čepalo je u svojoj karijeri kao prosvjetni radnik predavao historiju i latinski jezik u srednjim školama u Zenici, Travniku, Novom Travniku, Bugojnu, Kupresu… Sada je u penziji. Cijeli svoj radni vijek posvetio je istraživanju i prikupljanju podataka o bogatoj kulturno-historijskoj baštini Donjeg Vakufa, Skopaljske doline i Srednje Bosne  Kao društveno angažovan član svoje zajednice i predsjednik Kulturnog društva Bošnjaka “Hasan Kjafija Pruščak” organizirao je mnoge kulturne manifestacije, te se bavio istraživanjem duhovne i kulturne historije uskopaljske doline. Tokom agresije na BiH služio je svojoj zemlji kao pripadnik Armije R BiH i Patriotske lige. Do sada je napisao i objavio 13 knjiga koje u značajnoj mjeri govore o ovom kraju, gradovima i naseljima Bugojna, Prusca, Donjeg Vakufa, Skopaljske doline… Objavio je do sada 13 knjiga).

1. Prusac, istorijski spomenici, (1990.),
2. Pisana tradicija Prusca i okoline, (2000.),
3. Kulturno historijski spomenici Donjeg Vakufa, (2001.),
4. Ajvatovica (500 godina), (2010,),
5. Legende Prusca, (2011.),
6. Lingva latina – Gimnazija Bugojno, (2012.),
7. Prusac i njegove znamenitosti, (2015.),
8. Sahat kula u Prusac gradu, (2015.),
9. Kule i ahari u bosanskom Uskoplju, (2016.),
10. Hanovi Uskoplja i Kupreškog polja, (2017.)
11. Nekropole stećaka u Skopaljskoj dolini, (2018.)
12. Latinski citati, (2019.)
13. Susidgrad (prilozi historiji Susidgrada – Planinice-Ivice – Skrta – Jazvenika- Bilobučja – Okolišća – Humca – Gračanice i Zlavasti), (2020).