Nakon dvije knjige kratkih priča, zbirke poezije i priča za djecu, “Uhvati zeca” je prvi roman ove književnice.
Lana Bastašić (Zagreb, 1986) je bosanskohercegovačka spisateljica. Završila je studije engleskog jezika i književnost i odbranila master rad iz Kulturoloških studija. Objavila je dvije zbirke kratkih priča, jednu knjigu priča za djecu, i jednu zbirku poezije. “Uhvati zeca”, njen prvi roman, objavljen 2018. godine u izdanju Kontrasta, Beograd, ušao je u najuži izbor za NIN-ovu nagradu. Kratke priče su joj uključene u mnogobrojne regionalne antologije. Osvojila je nagradu Zija Dizdarević u Fojnici (2010. i 2011. godine), nagradu Ulaznica u Zrenjaninu, specijalnu nagradu žirija na festivalu Karver: Odakle zovem u Podgorici, nagradu Kamernog teatra 55 u Sarajevu za najbolju neobjavljenu bh. dramu, prvu nagradu na Danima poezije u Zaječaru za najbolju neobjavljenu zbirku pjesama, i nagradu Targa UNESCO za poeziju. Sarađuje sa brojnim književnim časopisima u regionu, uključujući Polja, Povelju, Sarajevske sveske i Puteve. Godine 2016. osnovala je Školu Bloom sa Boržom Bagunjom. Živi u Barseloni gdje uređuje književni časopis Carn de cap.
„Postoji nekoliko uvriježenih rečenica kojima je opisivan roman prvijenac Uhvati zeca Lane Bastašić. To jeste priča o prijateljstvu dvije mlade žene, to jeste i priča o njihovom sazrijevanju u izrazito patrijarhalnom i konzervativnom društvu tokom mračnih devedesetih, te nešto manje mračnijim dvijehiljaditim. To jeste i izrazito feministička proza u kojoj opisi seksa nemaju nikakvu romantiku, jer je seksualno sazrijevanje opisano onako kako je ono jedino i moglo biti u našem društvu, koje je susprezalo svoju seksualnu energiju. A opisano je kao mučan proces upoznavanja svoga tijela koji nije lišen poetske začudnosti. Dešava se to u sceni kada dvije glavne junakinje, Sara i Lejla, nakon dogovorenog prvog seksa u životu, sa nebitnim partnerima, odlaze kupiti zeca na pijacu kako bi se gorčina bolnog iskustva zamijenila nečim dječije naivnim i lijepim.
Feminizam ove knjige je esencijalan u primitivnom i nasilnom društvu u kojem živimo. Atmosfera raspada jednog društva i tjeskoba rata sjajno su dočarani.
Uhvati zeca govori o svemu navedenom, ali je to prvenstveno roman potrage ostvaren u formi romana ceste u kojoj je glavni zamajac radnje osoba koje nema. Priča je to o nestajanju ljudi pogrešnog imena i prezimena u Banjaluci tokom rata 1992–1995. Ispričana je bespoštedno i beskompromisno, kroz dva narativna toka, precizno i jasno. Radi se o potresnom romanu u kojem Lana Bastašić suvereno vlada formom koju je sebi nametnula. Uhvati zeca je snažan dokaz kako se ženski spisateljski bum u Bosni i Hercegovini nastavlja na radost svih nas čitatelja/ica prvoklasne književnosti.“ (Faruk Šehić, urednik knjige)
