Legendarna fotografija. Elvir Baljić u zenitu karijere, najskuplje plaćeni transfer u historiji fudbala u tom trenutku i majstor Zizou…
Prelazak Balje iz Fenera u Real bio je tada udarna vijest u svjetskim medijima, a onda je stigla ta kobna povreda i faktički kraj karijere.
Istovremeno, u komšiluku, u predgrađu Madrida igra i Elvir Bolić i to za Rayo Vallecano. U klubu je zajedno sa Emilom Granovom koji ubrzo nakon toga odustaje od fudbala i pokreće sada svjetski poznati modni brend Granoff.
Ljeto 1999. godine nije bilo pozitivno za Real. Baljić je kratko bio najskuplji igrač planete, a onda je pred sami kraj transfer roka u Madrid stigao Nicolas Anelka i rekord je oboren. Krenula je serija povreda pa ni Baljić ni Anelka nisu opravdali očekivanja…
Godine prolaze, a onda i Elvir Bolić u potpunosti odlazi iz fudbala, Zidane malo odmara nakon “glaviranja” Materazzija te postaje trener svjetske klase. Osvaja sve što se osvojiti može.
Baljić je morao sve nijemo i tužno posmatrati. Igrao je još malo po Turskoj, ali činjenica je da mu je ta kobna povreda u Madridu bukvalno uništila karijeru.
Danas Baljića stavljaju na liste najgorih pojačanja Reala u historiji. Njega i Pericu Ognjenovića.
Ipak, to su oni što im djecu školuju Balotellijevi ispadi, Bendtnerova pijanstva i Icardijeva izdaja Maxija Lopeza. Isti oni što bi polizali travku na koju padne kap Zizuovog znoja. Oni što ne znaju šta je trening Reala, zagrljaj Anelke i Zidana, prstima odabranih umeljan “ušati trofej”. To su oni što mogu samo ljubomorne noseve gurnuti s druge strane ove ograde.
Nakon Reala sve je bilo manje važno. Bilo je nekakvih ugovora, možda je Baljiću najviše godio onaj sa InTakt Recordsom i snimanje CD-a.
Balji je sigurno žao što nikad ne zaigra s onim klinjom Zlatanom što mu se divio. Danas ga gleda kako drži fudbalski svijet u rukama dok sluša Halidovu “Beograđanku” u svlačionici.
Mi pravi navijači vječno ćemo pamtiti poslijeratni huk sa tribina i borbenost Elvira Baljića i te vječne generacije, njegovu fudbalsku magiju i visprenost na kojoj bi mu pozavidili i Misimović i Pjanić. Balja je bio fudbalski doktor, a mi takve ne zaboravljamo niti ćemo ikada.
Hvala ti legendo za sve!
