Zbog komplikacija u trudnoći, nakon induciranog porođaja u kojem je rođeno mrtvorođenče teško jedva pola kilograma, hrabra mlada žena Callie Colwick (30) prošla je tešku kalvariju: završila je u septičkom šoku tijekom kojega joj je sepsa blokirala rad bubrega i pluća.
Liječnici su je stavili na aparate koji održavaju na životu, a njenom suprugu Kevinu (30) rečeno je da se pripremi na najgore. Mladi par iz McKinneya u Teksasu proživljavao je najgore trenutke u životu, a bili su tako sretni.
Callie je grafički dizajner, a njezin suprug web programer, i oboje su bili oduševljeni kad su otkrili da je Callie po drugi puta trudna, u studenom 2016. godine. No, u 15. tjednu trudnoće na poslu je doživjela jako krvarenje i otišla je u bolnicu.
– Lagano sam krvarila od prvog dana trudnoće, no liječniku sam otišla zbog jakog krvarenja. Spremala sam se na sastanak i odjednom sam osjetila da su mi hlače doslovno natopljene krvlju – priča Callie.
Dijagnosticirana joj je placenta accreta, posteljica koja je abnormalno srasla sa stijenkom maternice, što izaziva zakašnjeli porod posteljice.
Glavni problem je u tome da se posteljica u tom slučaju nakon poroda nikako ne može roditi sama, a teško ju je ukloniti kirurški, jer to može dovesti do velikog krvarenja. Uz rizik za prerani porod, tako postoji i veliki rizik za majku. U njenom slučaju, maleni Quinn u 17. tjednu trudnoće nije imao nikakve šanse za to da će preživjeti, a ona je doživjela teške posljedice.
– Odveli su me na odjel, u sobu gdje sam bila okružena ženama koje su rodile i djecom koja plaču, a rečeno nam je da Quinn nema šanse za preživljavanje i samo je trebalo čekati da rodim – priča mlada žena.
Liječnici su izazvali porođaj 26. prosinca 2016., a ona je pala u nesvijest, s teškom temperaturom i groznicom, prisjeća se. Hladili su je ledom.
– Probili su mi vodenjak i Quinn se rodio, ali previše slab da bi mogao preživjeti, pa je odmah otišao u nebo. Moj suprug je ‘zapeo’ između tugovanja za njim i odluke za spašavanje mog života – dodaje.
Tijekom poroda izgubila je toliko krvi da je bolnica zvala i vanjske stručnjake u pomoć. Razvila se sepsa trećeg stupnja, koja se smatra smrtonosnom. Vjeruje se da je krivac za to infekcija E. coli, a ta infekcija zahvatila je cijelo tijelo. Mnogi dijelovi tijela pomalo su ostajali bez krvi.
– Sepsa mi je zatvorila bubrege i pluća pa sam priključena na stroj za disanje. Moji udovi su počeli umirati. Noge su mi bile crne, nožni prsti su mi bili poput grožđica – priča Callie.
Dva mjeseca kasnije, liječnici nisu imali drugog izbora nego da joj amputiraju obje potkoljenice, te palac na lijevoj ruci i kažiprst, jer do njih nije dolazila krv. I unutrašnji organi su bili slabo prokrvljeni, što je dovelo do toga da joj moraju odstraniti maternicu.
Hranili su je kroz cijev, a kako je dugo vremena ležala na krevetu, zbog rana na leđima nakon nekog vremena trebala je i presađivanje kože.
U različitim bolnicama i na različitim odjelima provela je gotovo dvije godine, uključujući i razdoblje rehabilitacije. Napokon, u ožujku 2018. se vratila kući, gdje su je željno čekali kćerkica Kenzie i suprug Kevin.
No, da užas kroz koji prolazi ne prestane, pobrinula se i administracija u državnom zavodu za zdravstveno osiguranje. Imala je pravo na glomazna invalidska kolica s kojima se jako teško kretati. Podnijela je zahtjev za bolja kolica, koja lakše mogu u gradski javni prijevoz, no odbili su joj pokriti troškove za njih, oko 11.000 dolara (otprilike 75.000 kuna).
Stav državnog zavoda na temelju kojega su je odbili bilo je da su joj odobrene proteze, pa joj kolica i nisu potrebna za kretanje.
Callie je to pogodilo, jer ona sama, bez pomoći supruga, ne može navući proteze, pa je svoju frustraciju takvom odlukom objavila na Instagramu. Srećom, pojavila se neznanka, Amy, žena koju je dirnula njihova priča, nakon što je Callie podijelila svoje frustracije na Instagramu. Ona je pokrenula kampanju za prikupljanje novca da se nabave bolja kolica. Bili su iznenađeni kako se novac brzo skupio.
– Pogledala sam Callieinu stranicu i dok sam gledala njene video zapise, suze su mi se slijevale niz lice – kaže Amy, poslovna savjetnica iz Lafayette u američkoj državi Louisiana. Dvije su se žene prvi put upoznale kada je Amy poslom stigla u Dallas i tad je prvi puta shvatila koliko su lagana ružičasta invalidska kolica značila toj mladoj ženi.
– Rekla mi je da je prvi put nakon tri godine mogla sama otići u kupaonicu. Unatoč svim njenim borbama, Callie kaže da želi maksimalno iskoristiti svoj život i zato sam presretna što sam uspjela pomoći – kaže Amy. Dodaje kako joj je Callie rekla i da se nada da će svojom pričom pomoći nadahnuti i druge ljude koji se bore s teškim problemima, prenosi Daily Mail.
– Imala sam samo 27 godina kad se to dogodilo, nitko ne očekuje da će 27-godišnja trudnica i majka umrijeti. Zato se sada osjećam kao da živim drugi život koji mi je darovan – dodaje Amy.
Ta hrabra mlada žena zato puna srca putem Instagrama dijeli sve svoje male pobjede, ne bi li nadahnula druge ljude. Pažnju je posebno privukao post u kojem opisuje kako gleda na svoju invalidnost i što joj je njena životna pobjeda donijela.
‘Ja sam ista osoba kao prije, samo – bogatija’
Kad me ljudi prvi puta pogledaju, ne mogu ne primijetiti što sam izgubila. Ja vidim ono što sam stekla.
Ista sam osoba na prvoj i na drugoj fotografiji. Ali bogatija.
Ja sam
Suosjećajnija.
Kreativnija.
Otpornija.
Odlučnija.
Hrabrija.
Ljubaznija.
Naučila sam da svi imaju svoju priču, neku vrstu boli. I sad imam super moć koja mi daje mogućnost da upoznam ljude usred njihove boli. Ponekad mi ljudi pričaju o svojim borbama na samoj ‘check in’ liniji, pred odlazak na put. Ostali licem u lice za vrijeme kave. I svaki put se osjećam blagoslovljeno jer osjećaju da im je ugodno tako nešto podijeliti sa mnom.
Kreativnija sam u svim aspektima riječi. Morala sam kreativno riješiti gotovo sve svoje probleme. Učila sam ponovo pisati, podići kosu u punđu i dizajnirati na računalu… sve to po drugi put u životu.
Definitivno sam otpornija. Prije nego sam doživjela sepsu, jednostavna prehlada me znala oboriti. Čuti ‘ne’ oko nečeg oko čega sam naporno radila i trudila se? To je bilo poražavajuće za mene. Sada se probudim i cijelo moje tijelo govori ‘ne’. Svijet oko mene kaže ‘ne’ – ne možeš tamo. Nije dostupno invalidskim kolicima. Ali, ja namjestim jastučiće za koljena, spustim se na zemlju i na koljenima se popnem stepenicama. (Valjda to spada i u kategoriju odlučnosti.)
Hrabrost? Preživjela sam cijelu godinu na odjelu Intenzivne njege zahvaljujući Kristovoj milosti. Njegova sam. A smrt nije kraj.
I na kraju, ljubaznost: Osjećam se nevjerojatno blagoslovljeno za suosjećanje gotovo sa svima. Kad mi se ljudi otvore i govore o fizičkoj boli, ne samo da suosjećam, nego i stvarno razumijem. Beznađe? Da, bila sam tamo. Ozljeda, bijes, frustracija. Sve stvari osjećam baš empatično. Zatim ih zagrlim i postajemo novi ‘najbolji prijatelji zauvijek’.
Ta se ljubaznost pretvorila i u usporavanje bijesa kod mene. Dovela me do nekih doista lijepih mjesta iscjeljenja i razumijevanja.
I … sve to volim.
Novu ja, staru ja.
Nas.
POGLEDAJTE VIDEO O NJIHOVOJ BORBI:
