Migranti u Tuzli dobijaju promrzline dok vlasti prebacuju odgovornost za smještaj
Jedva punoljetni Afganistanac Sameh Khan noći provodi na tuzlanskim ulicama dok čeka da krene dalje na svom četverogodišnjem putu, na kojem je do sada već prošao Iran, Tursku i Srbiju. Za razliku od gradova u kojima je boravio u ovim zemljama, za njega i stotine drugih migranata i izbjeglica u Tuzli još uvijek nije napravljen prihvatni centar.
“Neophodan nam je bilo kakav smještaj u periodu dok ne krenemo dalje, jer je navečer prehladno, svi smo promrzli”, kaže Khan i objašnjava da je na put krenuo da bi pomogao školovanje mlađe braće koja su ostala u Afganistanu.
On je zahvalan tuzlanskim volonterima koji već mjesecima pomažu migrantima i izbjeglicama, dok vlasti u Tuzli i dalje nisu obezbijedile niti jedno mjesto na kojem mogu da prenoće na suhom i dobiju ljekarsku pomoć. Dok vreće za spavanje sve manje mogu da zaštite migrante od nadolazeće hladnoće, vlasti u Tuzli ne mogu da se dogovore ko bi im trebao pomoći.
U Tuzli je do sada, prema podacima Terenskog centra Službe za poslove sa strancima, registrovano 12.977 migranata u toku 2018. i 2019. godine. Volonteri su za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kazali da se u Tuzli svakoga dana, procjenjujući prema broju obroka koji podijele, nalazi od 80 do 130 migranata.
Prebacivanje odgovornosti
Nakon punih 18 mjeseci od početka dolaska migranata i izbjeglica u Tuzlu, premijer ovog kantona Denijal Tulumović je tek prije tri sedmice kazao da Vlada namjerava sa što manje sredstava napraviti migrantski centar u kome je zadržavanje moguće do 48 sati.
“To su nekakvi prostori gdje bi migranti bili zbrinuti u onom medicinskom, higijenskom i smještajnom dijelu, do onog trenutka do kad budu željeli napustiti ovaj prostor”, kaže Tulumović.
On je za BIRN BiH kazao da Vlada Tuzlanskog kantona ima želju da pomogne migrantima, ali da je to posao lokalnih gradskih vlasti.
Tuzlanski gradonačelnik Jasmin Imamović kaže da pomoć migrantima nije u nadležnosti grada niti kantona, nego državnih institucija.
“Gradska uprava nije nadležna za formiranje prihvatnog centra za migrante, takav centar nije planiran u Tuzli. Ne znam šta vam je i o čemu govorio premijer”, kaže Imamović za BIRN BiH.
Umjesto da se pravi migrantski centar, smatra Imamović, treba zaustaviti masovni ilegalni prelazak granice, “razotkriti, optužiti i osuditi krijumčare i organizatore ilegalnog prelaska granice, i treba postupiti poput ostalih evropskih država i to poput država EU”.
“Naravno, treba postupiti daleko humanije nego što to rade neke zemlje EU”, kaže Imamović.
Predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić nedavno je rekao da je u dogovoru s Vladom Federacije BiH odlučio da se u Tuzli i Sarajevu naprave dva migrantska centra, ali na tim mjestima država još uvijek nema nadležnost i da tek očekuje da budu uvedeni u posjed kasarni.
Nedugo zatim, na sjednici 18. novembra, Gradsko vijeće Tuzle je usvojilo zaključak kojim se kritikuje dodjela kasarne u Ljubačama Vijeću ministara bez ranijeg dogovora s lokalnim vlastima.
Predstavnici Gradskog vijeća su, između ostalog, kazali i da je područje oko kasarne gusto naseljeno i minirano, i da su se predstavnici okolnih mjesnih zajednica žalili. Zatraženo je od Vlade Federacije da do naredne redovne sjednice Gradskog vijeća Tuzla stavi van snage odluku da se kasarna “Ljubače” dodijeli Vijeću ministara za smještaj migranata.
Ove odluke dodatno su pomjerile mogući datum otvaranja migrantskog centra, dok izbjeglice i migranti ljekarsku pomoć dobijaju najčešće od volontera na ulici.
Migranti u Tuzli. Izvor: BIRN BiH
Na granici izdržljivosti
Senad Pirić već mjesecima s grupom volontera pomaže migrantima.
“Njihovo psihofizičko stanje je katastrofalno. Ja to nemam kome objasniti i reći. Oni su prepušteni volji dobrih ljudi. Ako mi obratimo pažnju, odvedemo ih doktoru. Znam ostati i do dva-tri sata ujutru napolju”, kaže Pirić i dodaje da zima dodatno pogoršava ionako loše uslove.
“Mi vidimo već po njihovom ponašanju da je odnio vrag šalu. Sistem se ovdje trebao davno uključiti, mislim da je reakcija zakašnjela i smatram da neće biti dovoljno ovo što su planirali”, kaže Pirić.
On smatra da će migranti biti prisiljeni da potraže skloništa.
“Počet će ulaziti u prazne kuće, palit će vatre da se ugriju i nastat će niz drugih problema”, kaže Pirić.
Volonter Danijel Vasilj kaže kako migrantima “treba smještaj, dostojanstvo, humanost i druga prilika, a ništa od navedenog im ne možemo dati jer nemamo sistemsku podršku”.
“Najteže mi je bilo uspostaviti neke granice do kojih možeš ići, jer ti kad si ovdje s njima, vidiš najgore što jedno društvo može pružiti i vidiš najgore što jedan čovjek može proživjeti u životu, i onda sve drugo postane nevažno”, kaže Vasilj.
“Ovi ljudi su prešli granicu kako su je prešli. Ako nisi u stanju zaštititi tu granicu, onda imaš odgovornost prema ljudima koji su ti u državi”, kaže Vasilj.
Nepostojanje migrantskog centra za veliki broj migranata znači da nemaju pristup nekim osnovnim uslugama.
Amin Gurma iz Maroka kaže kako ga u frizerskim salonima nisu htjeli uslužiti jer je migrant, ali da su iz Brčkog došli volonteri da ih šišaju.
“U Tuzli me niko nije želio da ošiša, a oni su došli da nas šišaju. Hvala im puno, neka ih Allah nagradi”, kaže Gurma.
Migranti u Tuzli dobijaju promrzline dok vlasti prebacuju odgovornost za
smještaj
Jedva punoljetni Afganistanac Sameh Khan noći provodi na tuzlanskim ulicama
dok čeka da krene dalje na svom četverogodišnjem putu, na kojem je do sada
već prošao Iran, Tursku i Srbiju. Za razliku od gradova u kojima je boravio
u ovim zemljama, za njega i stotine drugih migranata i izbjeglica u Tuzli
još uvijek nije napravljen prihvatni centar.
“Neophodan nam je bilo kakav smještaj u periodu dok ne krenemo dalje, jer
je navečer prehladno, svi smo promrzli”, kaže Khan i objašnjava da je na
put krenuo da bi pomogao školovanje mlađe braće koja su ostala u
Afganistanu.
On je zahvalan tuzlanskim volonterima koji već mjesecima pomažu migrantima
i izbjeglicama, dok vlasti u Tuzli i dalje nisu obezbijedile niti jedno
mjesto na kojem mogu da prenoće na suhom i dobiju ljekarsku pomoć. Dok
vreće za spavanje sve manje mogu da zaštite migrante od nadolazeće
hladnoće, vlasti u Tuzli ne mogu da se dogovore ko bi im trebao pomoći.
U Tuzli je do sada, prema podacima Terenskog centra Službe za poslove sa
strancima, registrovano 12.977 migranata u toku 2018. i 2019. godine.
Volonteri su za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH)
kazali da se u Tuzli svakoga dana, procjenjujući prema broju obroka koji
podijele, nalazi od 80 do 130 migranata.
*Sameh Khan. Izvor: BIRN BiH*
*Prebacivanje odgovornosti*
Nakon punih 18 mjeseci od početka dolaska migranata i izbjeglica u Tuzlu,
premijer ovog kantona Denijal Tulumović je tek prije tri sedmice kazao da
Vlada namjerava sa što manje sredstava napraviti migrantski centar u kome
je zadržavanje moguće do 48 sati.
“To su nekakvi prostori gdje bi migranti bili zbrinuti u onom medicinskom,
higijenskom i smještajnom dijelu, do onog trenutka do kad budu željeli
napustiti ovaj prostor”, kaže Tulumović.
On je za BIRN BiH kazao da Vlada Tuzlanskog kantona ima želju da pomogne
migrantima, ali da je to posao lokalnih gradskih vlasti.
Tuzlanski gradonačelnik Jasmin Imamović kaže da pomoć migrantima nije u
nadležnosti grada niti kantona, nego državnih institucija.
“Gradska uprava nije nadležna za formiranje prihvatnog centra za migrante,
takav centar nije planiran u Tuzli. Ne znam šta vam je i o čemu govorio
premijer”, kaže Imamović za BIRN BiH.
Umjesto da se pravi migrantski centar, smatra Imamović, treba zaustaviti
masovni ilegalni prelazak granice, “razotkriti, optužiti i osuditi
krijumčare i organizatore ilegalnog prelaska granice, i treba postupiti
poput ostalih evropskih država i to poput država EU”.
“Naravno, treba postupiti daleko humanije nego što to rade neke zemlje EU”,
kaže Imamović.
Predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić nedavno
je rekao da je u dogovoru s Vladom Federacije BiH odlučio da se u Tuzli i
Sarajevu naprave dva migrantska centra, ali na tim mjestima država još
uvijek nema nadležnost i da tek očekuje da budu uvedeni u posjed kasarni.
Nedugo zatim, na sjednici 18. novembra, Gradsko vijeće Tuzle je usvojilo
zaključak kojim se kritikuje dodjela kasarne u Ljubačama Vijeću ministara
bez ranijeg dogovora s lokalnim vlastima.
Predstavnici Gradskog vijeća su, između ostalog, kazali i da je područje
oko kasarne gusto naseljeno i minirano, i da su se predstavnici okolnih
mjesnih zajednica žalili. Zatraženo je od Vlade Federacije da do naredne
redovne sjednice Gradskog vijeća Tuzla stavi van snage odluku da se kasarna
“Ljubače” dodijeli Vijeću ministara za smještaj migranata.
Ove odluke dodatno su pomjerile mogući datum otvaranja migrantskog centra,
dok izbjeglice i migranti ljekarsku pomoć dobijaju najčešće od volontera na
ulici.
*Migranti u Tuzli. Izvor: BIRN BiH*
*Na granici izdržljivosti*
Senad Pirić već mjesecima s grupom volontera pomaže migrantima.
“Njihovo psihofizičko stanje je katastrofalno. Ja to nemam kome objasniti i
reći. Oni su prepušteni volji dobrih ljudi. Ako mi obratimo pažnju,
odvedemo ih doktoru. Znam ostati i do dva-tri sata ujutru napolju”, kaže
Pirić i dodaje da zima dodatno pogoršava ionako loše uslove.
“Mi vidimo već po njihovom ponašanju da je odnio vrag šalu. Sistem se ovdje
trebao davno uključiti, mislim da je reakcija zakašnjela i smatram da neće
biti dovoljno ovo što su planirali”, kaže Pirić.
On smatra da će migranti biti prisiljeni da potraže skloništa.
“Počet će ulaziti u prazne kuće, palit će vatre da se ugriju i nastat će
niz drugih problema”, kaže Pirić.
Volonter Danijel Vasilj kaže kako migrantima “treba smještaj, dostojanstvo,
humanost i druga prilika, a ništa od navedenog im ne možemo dati jer nemamo
sistemsku podršku”.
“Najteže mi je bilo uspostaviti neke granice do kojih možeš ići, jer ti kad
si ovdje s njima, vidiš najgore što jedno društvo može pružiti i vidiš
najgore što jedan čovjek može proživjeti u životu, i onda sve drugo postane
nevažno”, kaže Vasilj.
“Ovi ljudi su prešli granicu kako su je prešli. Ako nisi u stanju zaštititi
tu granicu, onda imaš odgovornost prema ljudima koji su ti u državi”, kaže
Vasilj.
Nepostojanje migrantskog centra za veliki broj migranata znači da nemaju
pristup nekim osnovnim uslugama.
Amin Gurma iz Maroka kaže kako ga u frizerskim salonima nisu htjeli
uslužiti jer je migrant, ali da su iz Brčkog došli volonteri da ih šišaju.
“U Tuzli me niko nije želio da ošiša, a oni su došli da nas šišaju. Hvala
im puno, neka ih Allah nagradi”, kaže Gurma.
