Sad se sigurno pitate o čemu ova? Simptome ove bolesti možete prepoznati kod svake druge osobe na našem dragom Balkanu. Nije da je možda nemaju stranci, samo ih ne poznajem dovoljno da bih vodila evidenciju zaraženi-umrli-oporavljeni.
Ova takozvana bolest nije smrtonosna, ali je naporna. Sumnjam da od nje boluju ljudi našeg mentaliteta, mada još uvijek nisam sigurna, kao što sam rekla prethodno u tekstu. Protiv ove bolesti nema lijeka, a ni cjepiva. Za koronu nam bar najavljuju cjepivo sredinom 2021. godine ili eventualno nestanak istog virusa do lipnja sljedeće godine. A ovaj guritis vam traje dok živiš. Kakva korona, kakvi bakrači. Simptomi guritisa se neće manifestirati kao bol u želucu (ili što bi rekli ljudi želudacu), niti će imati posljedice za vaš krvožilni sustav. Ali ćete možda imati malo veće oči i malo veće uši. Znate kako kaže vuk ”da te bolje vidim i da te bolje čujem”. Sad već vjerovatno znate o čemu govorim. Ne, ne pišem o crvenkapici.
U posljednje vrijeme jako puno ljudi imaju problema s ovima oboljelima od guritisa. Molim WHO ili nekog zaduženog za nomenklaturu bolesti, da uzme u obzir moj prijedlog kada se ova bolest bude registrirala. Nema na čemu. Hvala. Moram još napomenuti da su takozvane žrtve guritisa većinom djevojčice, djevojke, žene (..”noćas pjevam za vas zaljubljene”.. znam, previše slušam Crvenu Jabuku i radio)
Kreneš u srednju školu, nezaobilazna su pitanja: ”Vodaš li šta?” ili ”Imaš li kakvog momčića”, ako odgovoriš negativno ”Pa što jadna, jel’ im se to ne sviđaš?”, ”Našminkaj se malo”. Kad se našminkaš: ”Što si se toliko zamačkarila nije maskenbal.” Prođu i te godine, maturiraš, ne upišeš fakultet, a onda paljba: -”Što nisi upisala fakultet, šta je žensko bez fakulteta?” -”I ti tako pametna ćeš ostati samo na srednjoj školi?” -”A da se ti to nećeš udati?” Naravno da nikada ne čekaju tvoj odgovor, nego prosipaju viziju tvoje budućnosti kao da je vide na dlanu. Ako se udaš mlada, šta si se bona udala tako mlada. Ako se ne udaš, a bliži ti se 30-ta, šta čekaš, tko će te kad ostariš htjeti, vrijeme ti je i za udaju i za djecu. Kad se udaš krenu oni pogledi prema trbuhu s kiselim osmijehom i pitanjem ”Imal’ novine mlada?”.
Sjećam se situacije, stojim u redu u banci, ima par mjeseci kako se moja sestra udala. Prilazi mi s leđa spremačica koja je radila u osnovnoj školi koju sam pohađala pa me pita: ”Jel’ ti sestra noseća?”. Ja zaprepaštena prvo ne razumijem šta me pita, kada sam predpostavila šta je u pitanju bilo mi je neugodno za nju što takva pitanja postavlja, pogotovo javno. Manje više ovo ”noseća” što je izgovorila. Zavičajni jezik u srcu. (Evo super parole za predizbornu)
Svjedočila sam i mnogim žalbama trudnica, kako su ih ti oboljeli od guritisa ispitivali: ”Znaš li čije je?” kao da žena hoda po gradu i hvata šta se uhvatiti može da ostane u drugom stanju. A da ne pričam o najcrnjijim scenarijima koji se pričaju trudnicama o porodu. A ono kolika ti je plaća, s kim te tko vidio, gdje te vidio. Jedeš li u restoranu ili savijaš pitu kod kuće mi je na vrh glave.
Sada ste najvjerovatnije shvatili definiciju guritisa – sposobnost guranja nosa i svega u privatni život bilo kojeg bića na kugli zemaljskoj.
Pa da ne dužim više. Svatko ima pravo na svoj privatni život. Ne znači da ako neki ljudi dijele sve što urade na društvenim mrežama, da to rade i žele svi. Svi imamo pravo dijeliti svoju privatnost koliko želimo i s kim želimo. Niste ni svijesni koliko nekim komentarom možete nekome naškoditi jer ne znate šta se dešava u nečijem životu. Nosite samo svoje cipele, ne tuđe. Pazite da vam oči i uši ne budu prevelike To su vam prvi simptomi.
U SE I U SVOJE KLJUSE!
