Novinari portala Aloonline.ba prije mjesec dana izašli su na ulice, tada snijegom zatrpane Banjaluke, kako bi pitali građane da li su zadovoljni radom zimske službe.
Ni slutili nisu da će u moru građana da naiđu na pravi biser, u svakom smislu te riječi.
Jedna rečenica – toliko je bilo dovoljno da Grozda Regodić, tada samo „baka pingvin“ kako su joj dali nadimak na mrežama, osvoji simpatije regiona.
„Ma pustite me… Kako ću biti zadovoljna… Hodam kao pingvin“, izjavila je tokom ankete, opisujući haos na ulicama Banjaluke nakon velikog snježnog nevremena.
@aloonline.ba Evo kako su građani Banjaluke zadovoljni čišćenjem grada #banjaluka #snijeg #aloonlineba #bl #anketa ♬ original sound – Alo!online.ba
Međutim, iza ove, sada već legendarne izjave, krije se nevjerovatna priča o životu.
Učiteljica iz naroda
Grozda Regodić rođena je 1942. godine u zmijanjskoj zemljoradničkoj porodici u selu Lusići, opština Banja Luka. Karijeru započela je kao učiteljica i to gotovo slučajno.
– Godine 1961. konkurisala sam, nakon osmogodišnje, za učiteljsku školu i da budem stomatolog pri vojsci. Primljena sam na oba mjesta, ali sam se odlučila se za učiteljsku školu – kazala je Grozda Regodić za AloOnline.
Već tokom školovanja, njen talenat bio je očigledan – oslobođena je diplomskog ispita jer je učitelj iz Gornjeg Graca otišao u vojsku, a kadra nije bilo.
– Tako sam od 1. aprila počela raditi u toj školi – govori o svojim počecima, a kasnije je radila kao nastavnica. U penziji je već dvije decenije.
Obrazovanje nekada i sada
Grozda ne krije nostalgiju za vremenima kada su učenici i roditelji više poštovali prosvjetne radnike.
– Prije su generacije bile poslušnije. Više su uvažavali nastavnika. Danas je sve poremećeno. Ne znam kako bih se vratila u učionicu – priznaje.
Kao neko ko je uvijek težio ka jednakosti među učenicima, Regodićeva podržava uvođenje školskih uniformi.
– Ne mogu svi da kupe moderniju i skuplju odjeću. A ta kecelja pokrije, pa se ne zna šta je ispod – kaže ona za naš portal.
Bogat književni opus
Regodićeva je autorka 19 knjiga, a kako kaže danas djeca više vremena provode na internetu nego čitajući knjige podsjećajući na vremena kada je čitanje bilo važan dio obrazovanja.
– Danas se čitaju jednokratne stvari, što kraće… Zbog toga sam napisala knjigu motivisanje učenika za čitanje lektire – objašnjava Regodićeva koja je, primjenjujući nove metode u radu sa učenicima, napisala nekoliko priručnika za nastavnike u koje je pretočila vlastita iskustva.
Žena koja je kulturnu baštinu BiH postavila na mapu svijeta
Malo je onih koje ne bi očarao pogled na zmijanjsku visoravan. Bezvremenska ljepota pokazuje i surovost prema onima koji tamo žive.
Hladni vjetrovi visoravni uz prizvuke frula nadaleko su pronijeli jauke Zmijanjaca kroz djela tribuna Petra Kočića. Težak život iznjedrio je i bogatu kulturnu zaostavštinu.
Dio toga čini Zmijanjski vez, jedinstven na Balkanu, prepoznatljiv u Evropi, a osvojio je i svijet kada je dospio na UNESCO-vu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa.
Zmijanjka Grozda Regodić, zapise o kulturi Zmijanja i čuvenom vezu za sva vremena sačuvala je u svoje tri knjige.
Kako bi osigurala da ovaj vez ne padne u zaborav, Grozda je osnovala i tri škole veza za djevojčice.
– One su za samo 25 časova naučile sve što treba. Njihovi radovi su kasnije izloženi, a videozapis te izložbe bio je ključni dokaz u nominaciji Zmijanjskog veza za UNESCO – kaže Grozda, naglašavajući da je to bio trenutak kada je shvatila da je njena misija uspjela.
Danas je Zmijanjski vez na listi svjetske nematerijalne baštine UNESCO-a, a Grozda je jedna od rijetkih koja zna svaki detalj ove tehnike.
Zmijanjski vez, koji potiče iz neolitske umjetnosti, sastoji se od stilizovanih geometrijskih ornamenata, a za Regodićeva u svojoj kolekciji posjeduje interesantne primjere veza na takozvanima „boščama“ (maramama) njene majke, za koje kaže da su stare skoro 100 godina.
Danas, gotovo 20 godina od penzionisanja, Grozda Regodić ostaje simbol predanosti, znanja i ljubavi prema kulturi. Njen doprinos je nemjerljiv, kako u prosvjeti, tako i u očuvanju kulturne baštine.
Skromnost i jednostavnost kriju godine mukotrpnog rada, odricanja i borbe da ono što voli sačuva za buduće generacije, a njena priča nije samo priča o jednoj osobi.
To je priča o cijelom narodu, o kulturi koja opstaje uprkos svemu i o borbi da se ono što je autentično ne zaboravi.
Objava NEVJEROVATNA ŽIVOTNA PRIČA “bake pingvina”, a njena ispovijest će vas ostaviti bez teksta pojavila se prvi puta na PressMedia.
pressmediabih.com