Ricinus (Ricinus communis L.) je ukrasna, ljekovita i otrovna biljka iz porodice mlječika (Euphorbiaceae). Zanimljivo je da sjeme ricinusa svojim oblikom sliči krpelju pa otuda i latinski naziv za rod Ricinus (krpelj, Ixodes ricinus). Najčešće korišteni narodni nazivi za ovu biljku su skočac, crveni čičak, krpelj biljka, Hristova palma i Hristov dlan, prenosi Gospodarski.hr.
U sjemenu ricinusa otrovni albumin ricin sa svojstvom koagulacije krvi koji izaziva sljepljivanje eritrocita, razgrađuje bjelančevine i uništava ribozome. Za djecu su smrtonosne već 1-2, a za odraslog čovjeka 4-12 sjemenki. U ulju se ricin ne nalazi jer prilikom ekstrakcije zaostaje u pogačama, te se pogače ne smiju koristiti u ishrani stoke.
Od otkrića krajem 19. vijeka ricin je prepoznat kao jedan od najjačih biljnih toksina, a sve više se naglašava njegov značaj kao biološkog oružja, odnosno oružja za masovno uništenje. Tome pridonose, između ostalog, dostupnost sjemena ricinusa te jednostavnost i jeftina ekstrakcija. Može se ubrizgati u metu, koristiti za kontaminaciju zaliha hrane i vode ili se može raspršiti kao aerosol. Za sada protivotrov ne postoji. Unatoč tome, ricinus se uzgaja kao ukrasna biljka u mnogim vrtovima širom svijeta.
Ricinus je najvjerojatnije porijeklom iz Afrike. Višegodišnje divlje vrste i danas tamo rastu, a visina im doseže više od 10 metara. U tropskim i suptropskim područjima ricinus se uzgaja kao uljarica dok se u Sredozemlju uzgaja kao ukrasna biljka.
Indija je svjetski predvodnik u proizvodnji ricinusovog sjemena i ulja te prednjači u međunarodnoj trgovini ricinusovim uljem. Značajnije površine pod ricinusom su još i u Kini te Brazilu. Sjeme ricinusa sadrži 50-60 % ulja. Ricinusovo ulje bezbojna je do svijetložuta gusta tekućina. U ulju su prisutne ricinolna (80-90 %), linolna, oleinska i stearinska kiselina. Ulje je vrlo viskozno, ima visoku temperaturu paljenja, otporno je na niske temperature te je osobito pogodno za podmazivanje avionskih motora. Egipćani i Grci ricinusovo su ulje koristili za osvjetljenje zbog njegove osobine da sagorijeva bez čađi.
U narodnoj medicini ricinusovo ulje koristilo se za pripravljanje melema, a kasnije kao sredstvo za čišćenje (laksativ) te kao lijek protiv mnogih bolesti. Koristilo se kao prirodni lijek za oštećenu jetru i slezenu te lijek protiv groznice i glavobolje. U afričkoj narodnoj medicini upotrebljava se u liječenju bradavica, tumora, kurjih očiju i mladeža.
Upotreba u kozmetici
Danas je ricinusovo ulje neizostavni sastavni dio velikog broja kozmetičkih proizvoda. Neobično visoka količina ricinolne kiseline čini ovo ulje nevjerojatno korisnim za kožu, a pospješuje rast kose i trepavica. Ricinolna kiselina dokazano ima protivupalno, antioksidativno i antimikrobno djelovanje.
Ima i vrlo visok nivo vitamina E, minerala, proteina, kao i omega 6 i 9 masnih kiselina te je jedno od najcjenjenijih ulja za prirodnu njegu kože. U sebi sadrži regenerativna svojstva, te na kožu djeluje zaštitno, umirujuće i zacjeljujuće. Često se upotrebljava kod problematične kože jer zahvaljujući ricinolnoj kiselini sprječava razvoj bakterija. Ovo ulje pronalazi primjenu i u njezi zrele kože jer potiče stvaranje kolagena.
Ricinusovo ulje je antibakterijsko i antigljivično te vrlo pozitivno djeluje kod folikulitisa, peruti i infekcije tjemena. Ricinolna kiselina pojačava cirkulaciju tjemena i poboljšava rast kose, te poboljšava njezin ph što direktno djeluje na oporavak kose nakon raznih tretmana (npr. nakon bojenja kose). Osim toga, podstiče stvaranje keratina koji jača kosu i zaglađuje je.
BONUS VIDEO:
Ovo je najotrovnija biljka na svijetu, a njeno ulje svi koriste appeared first on Aloonline.ba.
