Pet stvari o kojima tužitelji moraju voditi računa nakon uhićenja predsjednika Državnog suda

Uhićenja predsjednika Suda Bosne i Hercegovine, Ranka Debevca, jedna je od najvećih vijesti u pravosuđu ove godine, ali državne tužioce su pretekli mediji u priopćavanju javnosti te važne novosti. U osjetljivom trenutku za domaće pravosuđe koje se suočava s nepovjerenjem i političkim pritiscima, ključnu ulogu će odigrati način na koji će tužitelji pristupiti slučaju. Dosadašnji neuspjesi i važnost slučaja ne ostavljaju prostora tužiocima za novu grešku, piše detektor.ba.

Predsjednik Državnog suda Ranko Debevec uhićen je u ponedjeljak, potvrdio je glavni državni tužilac Milanko Kajganić, ali se u prvom priopćenju za javnost suzdržao reći zbog čega su tužioci naredili privođenje rukovodioca jedne od najvažnijih pravosudnih institucija u državi u trenutku kada se pred ovim sudom vode važni sudski postupci.

Priopćenje Tužilaštva BiH potpisao je osobno Kajganić, što nije uobičajena praksa. U njemu se samo kratko navodi da su pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) u poslijepodnevnim satima lišili slobode Ranka Debevca te bivšeg direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA), Osmana Mehmedagića.

Oni se sumnjiče za krivična djela zloupotrebe položaja, povezana s drugim krivičnim djelima. Kajganić nije iznio više detalja, uz objašnjenje da u ovom trenutku Tužilaštvo ne može dati više detalja ili informacija.

Uhićenje predsjednika najvišeg krivičnog suda u državi nesvakidašnji je događaj i sigurno će dodatno uticati na percepciju javnosti o radu pravosuđa. Zbog toga je važno ne samo na koji će način tužioci uraditi svoj posao, već i kako će to objasniti građanima.

Ovo je pet stvari na koje bi posebno trebali obratiti pažnju.

Neuspjesi u procesuiranju rukovodilaca sudova i tužilaštava

Ovo nije prvi slučaj u kome državni tužioci istražuju i hapse svoje kolege u pravosuđu. U više postupaka stvorila se praksa po kojoj je nejasno ko uopšte treba da sudi ovim osobama, a same postupke karakterisala je sporost i netransparentnost.

Prvi takav postupak počeo je 2015. godine kada je došlo do hapšenja jedne od najpoznatijih sutkinja Apelacionog odjeljenja, Azre Miletić, koja je kasnije optužena za primanje mita.

Njoj se prvo sudilo pred Sudom BiH, gdje je nepravomoćno osuđena, da bi Apelaciono odjeljenje ukinulo ovu presudu i reklo da joj uopšte nisu mogle suditi kolege. Predmet je zatim prebačen na Općinski sud u Sarajevu, gdje je nakon više godina oslobođena, što je kasnije potvrdio i Kantonalni sud. Nedavno se vratila na posao u Državni sud.

Skoro identična situacija desila se u slučaju zamjenika glavnog tužioca, Bože Mihajlovića. Nakon podizanja optužnice za koruptivno krivično djelo, počelo mu je suđenje pred Sudom BiH. Prvostepeno vijeće ga je osudilo, ali je ta presuda ukinuta, a predmet – kao i Azre Miletić – poslan na Općinski sud. Ovaj postupak se već godinama tamo vodi, a još uvijek nije izrečena ni nepravomoćna presuda.

Treći postupak je onaj protiv nekadašnjeg glavnog tužioca Gorana Salihovića. U njegovom slučaju, Državni sud je nakon potvrđivanja optužnice odmah predmet prebacio na kantonalni nivo gdje se već godinama vodi, a ročišta se mjesecima ne zakazuju.

Svi ovi postupci su izrazito neekspeditivni i ukazali su na neujednačenost postupanja. S obzirom na prethodna iskustva, Tužilaštvo ali i Sud BiH moraju voditi računa o tome da se rano ustanovi da li postoji potreba da se ovaj predmet prebaci kolegama u Sarajevu, i iskomunicirati to javnosti kako bi se osiguralo brže rješavanje postupka.

Nakon niza kritika za nedovoljan rad na predmetima korupcije, uključujući i onu unutar pravosuđa, ovaj predmet će u značajnoj mjeri uticati na ugled Državnog tužilaštva, i posebno njegovog šefa Milanka Kajganića.

Komunikacija s javnosti

Vijest o hapšenju predsjednika Državnog suda prvo su objavili mediji, a potom je to potvrdio državni ministar sigurnosti Nenad Nešić, prije nego što je to uradio glavni državni tužilac. Iz dosadašnjeg postupanja Državnog tužilaštva prema javnosti ne nazire se bilo kakva strategija u komunikaciji s medijima i građanima.

Dok se postavlja sve više pitanja o razlozima hapšenja, dokazima tužilaca, motivima i daljnjim postupanjima, ali i dok raste broj špekulacija o političkim uticajima i vremenu u kome hapšenje dolazi, glavni državni tužilac odlučio je izbjeći novinare i nije organizovao konferenciju za medije na kojoj je mogao odgovoriti na sva pitanja i uvjeriti javnost da pravosuđe pokušava očistiti loše u svojim redovima i ne podliježe političkim pritiscima.

Prvu priliku da ispravi ranije greške glavni državni tužilac nije iskoristio, ali njegov odnos prema medijima i građanima može se popraviti u narednim danima i bit će ključan za utisak o njegovom i radu državnih tužilaca.

BIRN BiH je ranije pisao koliko su odluke rukovodilaca u pravosuđu važne za povjerenje građana. Dok se u drugim zemljama hitno organizuju konferencije za medije tokom i odmah nakon važnih hapšenja, a važna suđenja završavaju u brzom roku uz punu transparentnost, državno pravosuđe u BiH nije do sada posebno obraćalo pažnju na ovaj dio svog rada. To nerijetko dovodi do nagađanja o motivima, načinu rada i posvećenosti državnih tužilaca i negativno utiče na imidž Tužilaštva BiH.

Otklanjanje dilema o političkim uticajima

Hapšenje Debevca i Mehmedagića dolazi dan nakon što je Državni sud konačno odbio zahtjev predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika da se njegov predmet za nepoštivanje odluka visokog predstavnika prebaci iz Sarajeva u Banja Luku, što ima potencijal da izazove polemike i nagađanja o političkim uticajima i motivima postupka.

Upravo iz ovih razloga važno je da Tužilaštvo BiH – kada je već ocijenilo da su dokazi kojima raspolažu te vrste da su u poziciji da hapse osobu koja je na čelu jedne od tri najznačajnijih pravosudnih institucija na državnom nivou – javno iskomunicira razloge zbog kojih se odlučilo na hapšenje.

Dosadašnja praksa Tužilaštva BiH kod hapšenja političara na visokim pozicijama ili u pravosuđu je podijeljena. U nekim postupcima su i državni ministri hapšeni kada ih se sumnjičilo za koruptivna krivična djela, ali s druge strane, neki visokorangirani službenici – poput Dodika – samo su dobijali pozive za saslušanja i obavijesti o podignutim optužnicama, uz uvažavanje funkcija koje obavljaju i posljedica koje hapšenja mogu donijeti.

Prilikom istraga i optužnica za osobe iz pravosuđa, sutkinja Miletić je uhapšena, dok tužioci Salihović i Mihajlović nisu.

Disciplinska odluka o sastanku Debevec- Mehmedagić

Dodatni element, koji će biti značajan kada Tužilaštvo BiH otkrije više detalja o istrazi protiv Debevca i Mehmedagića, bit će za šta se konkretno terete.

Ovo je posebno važno s obzirom na to da je njihov sastanak – u vrijeme kada je bila podignuta optužnica protiv bivšeg direktora OSA-e – bio dio disciplinske tužbe protiv Debevca, i da je on po ovoj disciplinskoj tužbi oslobođen.

Disciplinska tužba je teretila Debevca da se tokom decembra 2020. godine s direktorom OSA-e, Mehmedagićem, protiv kojeg je u tom trenutku vođen krivični postupak, sastao ispred stana treće osobe.

U vrijeme disciplinskog postupka, Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) nije objavljivalo odluke o Debevcu.

Detalje je u svom tekstu iznio nizozemski sudija Van der Weide. On je naveo da je Disciplinska komisija zaključila da Debevec nije imao namjeru niti je bio svjestan da će se susresti s Mehmedagićem. Njihov susret se desio kada su se zajedno našli na događaju na koji ih je pozvao Muhamed Ajanović i za koji nisu znali unaprijed da će biti zajedno, navodi se u tekstu. Prema Van der Weideu, Komisija je zaključila da nije postojala svjesnost ili namjera Debevca da se susretne s Mehmedagićem.

“Pozivajući se na Zakon o VSTV-u koji zahtijeva, bilo namjerno, bilo nenamjerno ponašanje da utvrdi disciplinski prekršaj, Komisija je zaključila da sastanak kojem je prisustvovao predsjednik Suda ne može biti okvalifikovan kao neprimjeren, i zato tuženi ne može biti kažnjen za ‘ponašanje u ili van suda koje šteti ugledu sudije’”, navodi se u tekstu.

Stav Prvostepene komisije – da je Debevec trebao napustiti sastanak ili se ne sresti s Mehmedagićem – nije prihvatljiv, prema zaključku Drugostepene komisije, jer bi pokazao neprimjereno ponašanje prema Mehmedagiću i domaćinu, posebno imajući u vidu dnevne profesionalne obaveze s Mehmedagićem, dodaje se. Kada je utvrdila te činjenice, Komisija nije ovo ponašanje mogla ocijeniti namjernim ili iz nehata, ili u bilo kojoj formi, jer je Debevec uhvaćen u “iznenadnim okolnostima i nastavio da se ponaša konvencionalno, što je bila jedina mogućnost, zaključuje Komisija”, prema tekstu nizozemskog sudije.

On takvu ocjenu smatra neočekivanom jer, iako je Debevec bio iznenađem susretom s Mehmedagićem, on je s njim ostao neko vrijeme, a to je loše ponašanje za nekoga kome se sudi. Van der Weide smatra da je Debevec imao izbor i mogao je napustiti sastanak, i da to nema veze s pristojnim ponašanjem prema drugih učesnicima ili domaćinu sastanka.

Ovaj susret desio se krajem 2020. godine, od kada su prošle pune tri godine.

Reforma Suda BiH

Posebno značajan aspekt hapšenja i potencijalne suspenzije predsjednika Suda BiH – ukoliko bude podignuta optužnica protiv njega – jeste činjenica da Vijeće ministara i lideri političkih stranaka mjesecima pregovaraju o reformi ovog suda.

Osnivanje novog apelacionog suda je mjesecima predmet spora između predstavnika Republike Srpske, Hrvatske demokratske zajednice i predstavnika Trojke u Vijeću ministara.

Nakon što je dogovoreno sužavanje nadležnosti Apelacionog suda, u smislu da više ne može izuzimati predmete za korupciju koji su počinjeni samo u jednom entitetu, sadašnji spor se najviše odnosi na lokaciju budućeg suda.

U tom periodu, uklanjanje osobe koja rukovodi ovim sudom i koja je više puta na različite načine konsultirana u vezi s pravcima reformisanja Suda BiH, kao i potencijalnim posljedicama razdvajanja Suda BiH u dvije institucije, može imati za posljedicu uklanjanje glasova stručne zajednice iz reformisanja Suda BiH.

Kao najglasniji protivnik rada državnog pravosuđa i zagovornik smanjenja njegove nadležnosti, do sada se isticao Milorad Dodik. Te su se kritike povećale nakon što su državni tužioci protiv njega podigli optužnicu.

Jedna od prvih prilika kada bi novinari i građani mogli saznati više detalja o hapšenju Debevca mogla bi se u narednih 48 sati desiti upravo u Sudu BiH. Ukoliko se Tužilaštvo BiH odluči da zatraži pritvor za Debevca, što je česta praksa nakon odluke o hapšenju, morat će se održati ročište o određivanju pritvora. Na ovom ročištu, koje je po pravilu otvoreno za javnost, državni tužioci moraju dati više detalja zašto je određivanje pritvora osnovano.

Odluka o mogućem traženju pritvora i njegovo potencijalno određivanje dodatno će uticati na rad Državnog suda, s obzirom na to da Debevec rukovodi ovom institucijom.



dnevni.ba

Objavi oglas za posao
MOŽDA VAS ZANIMA
DRUGI UPRAVO ČITAJU