Član Bosne Srebrene i župnik u Sivši kod Doboja fra Ivica Vidak, koji je 9. prosinca nakon kratke i teške bolesti preminuo u samostanu u Sesvetskoj Sopnici kod Zagreba, ukopan je, 12. prosinca na franjevačkom groblju na Plehanu u Bos. Posavini.
Misu zadušnicu uz lijes pokojnika u prepunoj plehanskoj crkvi Sv. Marka, Evanđelista slavio je vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić u zajedništvu s pomoćnim biskupom banjolučkim mons. Markom Semrenom, OFM, i uz koncelebraciju s provincijalom Bosne Srebrene fra Zdravkom Dadićem, plehanskim gvardijanom fra Antom Tomasom i 70-ak svećenika.
Navjestitelj milosrđa Božjeg
Nadbiskup Vukšić u homiliji je promišljao o rečenici iz Matejeva evanđelja “da Gospodin neće da itko propadne, nego želi da se svi ljudi spase”. Posvjestio je kako je za to potrebna i “naša želja za spasenjem”.
“Pozvani smo u ovo vrijeme došašća poravnati i pripraviti Gospodinu staze kako bi On mogao doći u naš život. Pripravimo se za veliku tajnu Božjeg dolaska u ljudsku zajednicu. Proslavljajući još jednom blagdan Božića sjetit ćemo se Božje želje da spasi. On dolazi, jer traži, ali je potrebno da mi hoćemo da nas nađe, da svoje životne putove pripravimo i poravnamo kako bi bez naših zapreka mogao ući u naše živote, naše savjesti, naša radna mjesta u susrete s ljudima koje nalazimo na svojim životnim putovima. Zadaće je to svakoga Isusova vjernika, a napose pastira njegova stada – svećenika. Gospodin neće da itko propadne! Od svakoga želi da bude nađen i spašen. Njegova je radost uvijek velika. To je napose poslanje i čast njegovih svećenika. Vjerujemo da je pok. Ivica za vrijeme svoga života učinio sve što je mogao na putu vlastitog obraćenja, a isto tako da je kao dušobrižnik ljudima navješćivao milosrđe Božje Božju, želju da svi budu spašeni i da se radovao kad god je netko od zalutalih, rasipnih, izgubljenih našao načina, susreo milosrđe Bože, zadobio obraćenje i vratio se u stado”, rekao je uz ostalo nadbiskup Vukšić.
Zaziranje od bahatosti
Od svoga se župnika oprostio se župni vikar u Sivši fra Ivan Nujić. “U župama u kojima je služio vjernici će pamtiti njegove propovijedi po njegovu osobitu propovjedničkom stilu: duboke vjerske i životne istine zaodijevao je u jednostavan i svima razumljiv govor, a govorio je ne samo riječima nego i svojim visoko uzdignutim i otvorenim rukama. Dopirao je do ljudi i osvajao ih cijelom svojom pojavom: svečanim tonom, laganim pokretima, sućutnim očima i toplim emocijama. Zazirući od svake politike, bahatosti i – kako je znao reći – ‘šepirenja na svetoj gori Božjoj’, pronalazio se u jednostavnoj i neposrednoj bliskosti s malim ljudima, napose s djecom. Bio je čovjek koji je volio djecu i kojega su djeca voljela. To su bili njegovi ‘mali prijatelji’. Jednakom nježnošću pristupao je starijim osobama, bolesnima, roditeljima, starima i mladima, pazeći napose na one koji su u potrebi. Fra Ivica ništa nije pretpostavljao ljudskom životu. Život je smatrao najvećom vrijednošću…” rekao je uz ostalo o svome župniku vikar fra Ivan .
Ugodan za slušati
Od pokojnika se oprostio i sućut uputio njegov provincijal fra Zdravko. “Fra Ivica ili Šulc, kako smo ga mi fratri zvali, bio je čovjek, fratar i svećenik kvalitetnog kova. Ostat će upamćen kao vrlo revan, ,marljiv i savjestan fratar i svećenik, stalno zainteresiran da uvijek iznova i s puno truda preispituje svoja uvjerenja i proširuje svoj duhovni horizont čitanjem teološke i književne literature. Vrlo je često držao duhovne vježbe i nagovore (rekolekcije) raznim skupinama redovnika, redovnica i svećenika te predvodio svečane euharistije za velike blagdane i patrone župa. Naizgled tih, miran i staložen, bio je jako razgovorljiv, sustavan i ugodan za slušati. Na nekakav poseban i jednostavan način je propovijedao o svecima, o Sv. Franji, Sv. Anti, Gospi o svetkovinama našega Gospodina, dugo je propovijedi pisao ručno s nekoliko stranica, a nastupao je tako lagano kao da na licu mjesta slaže misli. Sve mu je bilo sistematski poredano kao kod vrsnog profesora. Imao je duha koji se mogao prepoznati u njegovom ugodnom glasu i snažnoj riječi. Odisao je blagošću i plemenitošću, strpljivošću i ustrajnošću. Upravo kakav je bio i susreo je svoju tešku i ubrzano bolest kao i samu smrt, jednostavno, smireno i s nadom u susret s onim kojega je i naviještao”, rekao je provincijal te izrazio sućut obitelj i rodbini pokojnika, te vjernicima župe Sivša i fratrima toga područja uime članova uprave te cijeloga bratstva provincije Bosne Srebrene.
Životni put i biografija
Na kraju mise gvardijan fra Anto je ocrtao život i djelo fra Ivice Vidaka koji je rođen 16. svibnja 1957. u Doboju u uzornoj katoličkoj obitelji od oca Marijana i majke Stane rođ. Gogić. Odgojili su oni desetero djece, među njima dvoje su se odazvali duhovnome pozivu te je uz fra Ivica njegova mlađa sestra Marica redovnički s. Celina franjevka. Poslije završene osmogodišnje škole u Ritešiću i Kotorskom fra Ivica odlazi u Visoko gdje završava Franjevačku klasičnu gimnaziju. Franjevački habit obukao je 15. srpnja 1976. u Visokom. Privremene zavjete položio je 10. srpnja 1977. na La Verni u Italiji. Studij teologije završio je u Sarajevu 1983.
Svečane redovničke zavjete položio je 3. listopada 1982. u Sarajevu u ruke provincijala fra Luke Markešića. Red đakonata primio je 8. prosinca 1982. u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1983. u sarajevskoj katedrali po rukama mons. Marka Jozinovića, nadbiskupa vrhbosanskog. Mladu misu slavio je 7. kolovoza 1983. u rodnoj župi Foča kod Doboja.
Nakon svećeničkog ređenja fra Ivica je za mjesnu Crkvu obnašao sljedeće službe: župni vikar u župi Novoj Biloj, Potočanima, Plehanu, Domaljevcu, Tišini, u izbjeglištvu u Sesvetskom Kraljevcu, Gornjoj Dubici i Vitezu. Župničku službu obavljao je u župama u Gornjoj Dubici, Varešu, Svilaja, a od 2016 do svoje smrti u župi u Sivši kod Doboja. U svojoj franjevačkoj zajednici obnašao je sljedeće službe: samostanski vikar na Plehan, tajnik Provincije Bosne Srebrene, vikar Provincije Bosne Srebrene i djelatnik Kruh sv. Ante.
Fra Anto je zahvalio svima koji su se za pok. fra Ivicu brinuli tijekom njegove bolesti.
Poslije mise pokopan je na franjevačkom groblju na Plehanu. Obrede je predvodio provincijal Dadić. Uz rodbinu, prijatelje, znatan broj redovnica na misi i pokopu sudjelovali su mnogobrojni vjernici među kojima župljani njegovi župe iz Sivše te vjernici iz drugih župa u kojima je služio.
B. Lukačević, Ž.I., KT
