11 C
Sarajevo
Utorak, 21 rujna, 2021

PREDSTAVLJAMO NAJSTARIJEG TRENERA U REGIONU/ Ahmet Degirmendžić: Nogomet je moj život, puno mi je dao, a i ja njemu

Napisati reportažu, a i popričati sa takvom sportskom i ljudskom veličinom kao što je sadašnji šef NK Stupčanica iz Olova, 83-godišnji Ahmet Degirmendžić je čast, zadovoljstvo, sreća a i veliki novinarski izazov.

Naime, ovaj izuzetan nogometni stručnjak, koji je rođen u oktobru 1937.god. iza sebe ima, a nema namijeru još stati, izuzetnu i respektabilnu sportsku karijeru koja zaslužuje respekt, poštovanje, čestitke. I dok se na prste jedne ruke mogu izbrojati ljudi, koji su njegove godište, da su uopće među živima, on i dalje svakodnevno posvećuje sav svoj život najljepšoj sporednoj stvari na svijetu-njegovom veličanstvu nogometu. Sigurno da je on najstariji sportski trener u svim sportovima u regionu, pa i šire, i da će to ko uspjeti nadmašiti. Izuzetno vitalan, bistrog uma, elokventan, pun duha o svemu što se tiče nogometa priča sa posebnim merakom, emocijama, oduševljenjem. I krenućemo ispočetka, kada je u pitanju njegov sportski put.

TNT: Kada ste počeli u nogometu, u kom klubu i sa koliko godina ?
– Kao vrlo mlad dječak zavolio sam nogomet, sanjao sam nogometnu loptu i ona mi je bila jedina “igračka“ i normalno je bilo da počnem trenirati i igrati ovaj atraktivni sport. Naravno da sam zaigrao za našu olovsku „svetinju“, ekipu Stupčanice i bio sam aktivan igrač do 1960 god. Kada sam povrijedio koljeno i tu je bio kraj moje igračke karijere. No, kako sam završio srednju fiskulturnu školu u Sarajevu odlučio sam da postanem trener i preuzeo sam Stupčanicu koja je tada igrala u grupnoj ligi Sarajevo. Prihvatio sam se izazova i već poslije 2 godine mukotrpnog rada, jer sam gotovo 24 sahata bio u klubu i oko kluba, uveo sam tim u veći rang takmičenja – Sarajevski posavez. Kasnije su uspjesi dolazili kao na traci, uveo sam tim u izuzetno, tada, kvalitetnu ligu, Sarajevsko-Zenička zona koja je tada bila treća po rangu u ex.jugoslovenskom nogometu. Ekipa je bila sjajna, sedam kola smo bili na čelu, no tadašnja uprava je rekla da nisu finansijski i organizaciono spremni za još veći rang takmičenja i ja sam odlučio da odem iz kluba.

TNT: Radili ste u brojnim klubovima u našoj zemlji, ali okušali ste se i u inozemstvu !?
– Za svoj predani i stručni rad dobijao sam brojne pohvale i priznanja kao i pozive brojnih ekipa da preuzmem njihovo treniranje. Po odlasku iz Stupčanice u Vogošći sam bio u Unisu gdje sam bio u stručnom štabu sa Đemom Đemiđićem i uveli smo ekipu u tadašnju, izuzetno jaku, drugu ligu a između tu su bili sjajni igrači: Šiljkut, Makić, Ćerimagić, Avdić. Kasnije sam bio asistent u Unisu čuvenom treneru Vlatku Konjovodu, a poslije njega ja sam preuzeo tim Unisa i ostvario zapažene rezultate. Takođe, vodio sam ekipu NK Ozren iz Semizovca koga sam uveo u veći rang, a tada su za taj tim igrali sjajni igrači, braće Huseinović. Takođe, u teškim trenucima, kada su bili predzadnji u Republičkoj ligi preuzeo sam FK Kozara (Bosanska Gradiška), preporodio njihovu igru i završili smo kao četvrti na kraju prvenstva. Nakon toga otišao sam u Goražde, u ekipu FK Radnički, i sa 14 pozicije doveo ih do 7 mjesta na kraju sezone. Moram istaći da sam osjetio „atmosferu“ i život trenera u inozemstvu, jer sam u Danskoj, u koju sam otišao poslije rata, trenirao ekipu Boheda koju sam u sezoni 1996/97 uveo u viši rang takmičenja. Po povratku u BiH ponovo sam preuzeo NK Stupčanica sa kojom sam nadmoćno osvojio prvenstvo u Kantonalnoj ligi ZE-DO kantona i ekipu uveo u drugu ligu FBiH-centar, a osvojili smo i Kup ZE-DO kantona u sezoni 2018/19, tako da smo dvostruki šampioni.

TNT: Kažu da ste vlasnik jednog rekorda, bar kada je u pitanju naš nogomet!?
– Da, tako kažu i moramo im vjerovati, jer sam sa ekipom Stupčanice u sezoni 2018/19 u prvenstvu Kantonalne lige ZE-DO kantona i Kup takmičenju tog kantona ostvario 26 utakmica bez poraza i impozantnom gol razlikom od čak plus 43 gola, jer smo dali 53, a primili samo 10 golova.

TNT: Iako ste u godinama kada vaši vršnjaci više ne idu ni na đumu,Vi se i dalje školujete!?
– Oduvjek sam pridavao veliku pažnju školi, knjigama, usavršavanju. Završio sam davno, u prvoj generaciji u Sarajevu Višutrenersku školu, položio svih 26 ispita izuzetno dobro, ja se i dalje educiram i učim. U okviru školovanja pri NS BiH, jer UEFA ništa drugo ne priznaje, položio sam za „C“ i „B“ UEFA licencu, a već u decembru idem da polažem za „A“ licenci i nadam se da ću i to uspješno položiti. No, uz sve to stručno znanje, ja priznajem samo rad na terenu. Iza svakog rezultata na sedam dulama nogometnog travnjaka stoji rad, red, disciplina…stotine i stotine pretrčanih kilometara, desetine i desetine litara proljevenog znoja i krvi na treninzima i utakmicama, u svim generacijama svih ekipa koje sam trenirao.

- Oglašavanje - predstavljamo najstarijeg trenera u regionu/ ahmet degirmendžić: nogomet je moj život, puno mi je dao, a i ja njemu

TNT: Za kraj moram spomenuti i Vaš odlazak na Hadž?
– Hadž predstavlja posljednji od pet stuobova islama i svaki Musliman koji je u mogućnosti treba to obaviti. Taj osjećaj se ne može opisati riječima, to treba osjetiti dušom, srcem, svim čulima vidjeti i doživjeti. Hvala Allahu dž.š. da mi je to omogučio da to obavim i sve vidim i doživim.

Razgovarao: Rešad Mamela

0 0 Glasovi
Article Rating
Pretplatite se
Obavijesti o
guest
0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledajte sve komentare
- Oglašavanje -
NAJNOVIJE
Možda vas zanima