Košarka je sport koji je BiH donio dosta radosti, ponosa, zadovoljstva, sreće naših stanovnika, zbog pobjeda i titula naših ekipa i reprezentacije. Košarkaši sarajevske Bosne (Delibašić, Varajić, Hadžić, Radovanović, trener Boša Tanjević) postali su prvaci Evrope 5.aprila 1979 godine u Grenoblu, košarkašice „Jedinstva“ iz Tuzle (Mujanović, Lakić, Savić, Hot, trener Miki Vuković) takođe su bile šampionke Evrope i to 22. marta 1989. godine u Firenci.
Ta niska briljantnih rezultata bh. košarke nastavljena je izvanrednim rezultatom naše kadetske reprezentacije U-16 koja je 16. augusta 2015. godine, u Litvanskom gradu Kaunas, u finalu pobijedila domaću Litvaniju rezultatom 85:83 i postala prvak Evrope.
Da taj uspjeh nije bio plod slučajnosti i sportske sreće tih naših košarkaških „vanzemaljaca“ dokaz su i pobjede na tom prvenstvu, prije samog finala, nad Srbijom, Italijom, Njemačkom, Španijom. Finalni meč naše selekcije i naslov titule prvaka Evrope sigurno dugo će pamtiti svi stanovnici Breze, jer tu noć u gradu „ćumura i sporta“ niko nije spavao.
Svi su navijali, bodrili, skakali zbog svakog poena naših svih igrača, a posebno svog Brezanina, krilnog centra naše reprezentacije Vedrana Mirković. A glavno je tek uslijedilo dva dana kasnije, 18. augusta ,u Brezanskom kultnom „hramu“ malih sportova, DTV Partizan. Čitav grad, ama baš čitav grad, svi od 7 do 77 godina, došli su da pozdrave, zagrle, poljube svog heroja, svog sjajnog sugrađanina, mirnog i tihog mladića, pravog komšiju, evropskog prvaka, košarkaškog asa Vedrana Mirkovića. Atmosferu pred razdraganim sugrađanima, a Boga mi i brojnim ljubiteljima košarke iz Ilijaša, Vareša, Visokog, Sarajeva zagrijavali su članovi lokalnog benda „Neki novi klinci“.
A onda, negdje oko 21 sahat, poštovani čitatelji, Vaš novinar koji je bio voditelj ove veličanstvene noći u Brezi, najavio je izlazak na pozornicu zvijezde večeri. Tada se je brezanski ‘Partizan’ „zapalio“, salve aplauza na otvorenoj sceni zatresle su cijeli grad, brojne petarde i baklje parale su nebo iznad Breze, skandiranje iz hiljade grla: Vedrane, Vedrane, Vedrane, Vedrane. A on, šampion, PRVAK EVROPE, u šoku, blijed, izgubljen zbog onoga što su mu priredili njegovi sugrađani.
Vaš novinar ga grli, poziva ga da se obrati svojim brezanima i ostalim ljubiteljima sporta iz brojnih bh.gradova. Publika upućuje najveći aplauz, aplauz ohrabrenja, podrške i onda iz njega kreće lavina emocija:
”Veliko vam hvala moji sugrađani. Ovo vam nikada neću zaboraviti, ova medalja koju vidite oko mog vrata je i vaša, jer svi vi ste utkali bar gram „zlata“ u nju, jer ste mi tokom mog dugodišnjeg svakodnevnog treniranja davali podršku i riječi ohrabrenja da istrajem, uspijem i to je sada došlo na naplatu. Hvala mojim saigračima: Musa, Čampara, Sikiraš, Čerkezović, selektoru Josipu Panđi, svim mojim trenerima koji su vjerovali u mene, moj talenat, znanje: Eldinu Herci, Admiru Tutiću, Enesu Numanoviću, miru Halimiću jer svaki od njih je, na svoj način, zaslužan za ovu veličanstvenu noć i ovu zlatnu medalju.“
Posebna gošća, nana najboljeg igrača EP Džanana Muse
Posebno burno bilo je kada je voditelj programa pozvao da na pozornicu izađe nana najboljeg igrača Evropskog prvenstva Džanana MUSE. Sjajna dama, gospođa Kija koja je mama Musinoj majci Saudini i koja je rođena Brezanka, dočekana je ovacijama i gromoglasnim aplauzom. Obratila se prisutnim i rekla kratko: ”Ponosna sam na sve zlatne momke koji su pokazali da je BiH neuništiva i vječna. Čestitam svim igračima, stručnom štabu, svim navijačima, a Boga mi i mom unuku Džananu, za koga je nana spremila posebnu hediju…“
Oni su ušli u anale bh. košarke
Alikadić, Mutić, Đaković, Kočić, Sikiraš, Musa, Janković, Barukčija, Mirković, Ovčina, Čampara, Čerkezović. Trener: Josip Panđa, pomoćni trener: Enes Numanović.
