Eh, bilo je to prije 17 godina, petog vrelog jula 2003. godine. Ali sigurno da niko od navijača tuzlanske „svetinje“ nikada neće zaboraviti taj meč za „dušu i sjećanje“, a koji su na prepunom Tušnju, pred više od devet hiljada ljubitelja nogometa iz Tuzle, ali i okolnih mjesta Srebrenik, Gračanica, Kalesija, Živinice, Gradačac, Brčko, Orašje u okviru 2 kola Intertoto kupa odigrali Sloboda i belgijski prvoligaš Lirs.
Piše: Rešad Mamela
Poštovani čitatelji, vaš novinar na ovom meču obavio je posao oficijelnog spikera, a i sada mi uši para nevjerovatna podrška, pjesma, skandiranje, ovacije popularnih „fukara“ koji su bili dvanesti igrač svojim mezimcima na travnjaku.
Već od podneva cijela Tuzla je bila u stanju euforije i delirijuma, kolone automobila kružile su gradom sa „napaljenim“ navijačima koji su sa crveno-crnim dresovima, zastavama, šalovima, čegrtaljkama, sirenama stvarali brazilsku atmosferu.
Svi kafići, restorani, hoteli bili su dupke puni navijačima Slobode, koji su pjesmom i skandiranjem igračima Slobode, napravili izuzetnu atmosferu, a sa svakog balkona i tarasa ulica prema tuzlanskom nogometnom „hramu“ dopirala je pjesma i podrška upučena tuzlanskim igračima.
Svi putevi vodili su na Tušanj
Svi putevi vodili su na Tušanj,sahat vremena pred početak meča sve je bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta, više nije bilo mjesta ni za goluba, vrapca, kanarinca.
Navijači su već bili naelektrisani, spremni za ogromnu podršku, navijanje i od njihove, gotovo frenetične podrške, tresle su se tribine Tušanjskog stadiona.
Na svim stranama gledališta bezbroj crveno-crnih zastava, transparenata, balona, a iz svakog grla ori se pjesma i podrška Slobodi. Svi jedva čekaju da na teren istrče njihovi ljubimci: Dedić, Muslimović, Kuduzović, Bajrović, Mešanović, Joldić, Crnogorac, a koje je u vatru gurnuo veliki nogometni boem, šef Sakib Malkočević.
Kontra njih su istrčali „papirnati“ favoriti u ovom meču, ekipa Lirsa: Frigard, Kovelirs, Krason, De Rok, Fasote, Vils, Van Der Straten, a koji je izabrao šef Emilio Ferera.
I krenulo, i to kako, žestoko, munjevito, borbeno. Na travnjaku je bila samo Sloboda, gostijući igrači nisu bili još ni „doputovali“ u Tuzlu, u prvih 45 minuta Sloboda igra kao „drogirana“, stvaraju se šanse pred vratima nesavladivog golmana gostiju Van Der Stratena, a ne koriste ih Mešanović, Sarajlić, Hadžić, Joldić i na odmor se odlazi bez pogodaka 0:0.
U poluvremenu popularni „Sok“ šef Malkočević, samo kako to on zna, na svoj način, ulijeva dodatnu snagu svojim izabranicima. U nastavku meča još vatrenija podrška iz zatalasanog gledališta, igrači Slobode pojačavaju gas, stvaraju prilike ali nema pogotka.
Gosti samo jednom u ovom meču, u 85 minuti dolaze u priliku da ozbiljno ugroze tuzlansku „mačku“ Mirsada Dedića, ali Vils je bez konačne realizacije.
U sudijskoj nadoknadi Tušanj gori
I onda, u sudijskoj nadoknadi, u 92 minuti Tušanj „gori“ a zapalio ga je izvanredni Samir KUDUZOVIĆ koji pogađa mrežu najboljeg pojedinca na terenu, golmana gostiju Van Der Stratena i dovodi Slobodu u vodstvo od 1:0.
Na tribinama haos, ludnica, milion baklji gori na svim dijelovima stadiona, navijačko skandiranje trese čitavu Tuzlu. I onda, belgijanci kreću sa centra ali više nema vremena nizašta-grčki sudac Atanasos Briakos svira kraj i onda nastaje veliko slavlje na tribinama, stadionu, gradu…
Pjesma, skandiranje, ovacije u svim dijelovima Tuzle i gradovima u regionu ore se do duboko u noć. Tu noć slavila je Sloboda, grad Tuzla, BiH zbog predstave igrača tuzlanske „svetinje“ i koja će ući u anale Slobode ali i cijelog bh.nogometa.
Još sam u šoku, ne mogu da vjerujem
Ne, još sam u šoku, ne mogu da vjerujem da je ovo istina. Postigao sam zlata vrijedan zgoditak, donijeli smo ogromnu radost našim navijačima, klubu, gradu.
Cijeli tok meča bili smo mnogo bolji, opasniji, borbeniji i naša pobjeda je čista kao suza. Mislim da smo zalužili trijumf sa bar dva, tri gola razlike jer njihovih igrača kao da nije bilo na travnjaku. Iako su gosti bili „papirnati“ favoriti mi smo pokazali u ovom meču kako se igra, gine za boje i grb kluba i svoje čaršije.
Ogromno, nemjerljivo hvala našim vatrenim navijačima na podršci koju su nam pružili cijeli tok meča.Uz onakvo navijanje nijedna ekipa nebi nas danas pobijedila, rekao nam je Samir Kuduzović, strijelac pobjedonosnog gola.
Čestitam mojim igračima za sve što su pružili
Sigurno da sam sada, kao i svi moji igrači, najsretniji na svijetu. Čestitam svim igračima koji su nastupili u ovom meču za sve što se prikazali danas.
Bili smo mnogo bolji, organizovaniji, borbeniji i u svim elementima nogometne igre smo ih apsolutno nadigrali. Po prikazanoj igri i svemu viđenom trebali smo pobijediti sa mnogo većom razlikom, ali i ovo je izvanredan rezultat.
Iako su mnogi priželjkivali čak i našu katostrofu, ekipa je pokazala svoj potencijal a u koji sam ja vjerovao uvjek i zasluženo slavila. Hvala našim navijačima na velikoj podršci tokom cijelog susreta i njima poklanjamo ovu pobjedu, rekao je trener Sakib Malkočević.
Oni su ušli u anale Slobode i bh nogometa
Dedić, Muslimović, Crnogorac, Jusufović, Kuduzović, Bajrović, Joldić, Sarajlić, Hadžić, Okanović i Mešanović. Još su igrali: Krešić, Brđanović i Tomić. Trener: Sakib Malkočević.
