Nogomet, najljepša sporedna stvar na svijetu, na svim kontinentima privlači ogromnu pažnju navijača, a svi ti navijači imaju svoje klubove za koje dišu, žive, navijaju i zbog kojih se vesele, plaču, luduju.
U svim zemljama svijeta ima derbi mečeva klubova koji izazivaju posebnu pažnju, a samo rijetki gradovi imaju privilegiju da decenijama gledaju derbi mečeve ljutih gradskih rivala. Tako u Londonu taj meč igraju Arsenal-Čelzi, u Milanu Inter-Milano, u Madridu Real-Atletiko, u Beogradu Zvezda-Partizan, u Istanbulu Fenerbahče-Galatasaraj.
To veliko zadovoljstvo u našoj državi imaju navijači dva sarajevska kluba, popularne „Horde zla“ i „Manijaci“, koji dišu za FK Sarajevo i FK Željezničar. Do sada su ova dva ljuta rivala odigrali 140 mečeva, a svoj stoti derbi meč igrali su na „Koševu“ prije gotovo 8 godina. Bilo je to 3. novembra 2012.godine. Veliku pobjedu, koju su čekali sedam godina, da budu bolji na svom stadionu od ljutog rivala, ostvarila je ekipa Sarajeva koja je slavila minimalnim rezultatom 1:0, a strijelac tog „zlatnog“ gola za „bordo“ momke koji će ući u anale derbija ovih ekipa, ali i bh. nogometa, bio je Samir Nuhanović.
Prisjećajući se tog pogotka koji mu omogućio vječito spominjanje kada su u pitanju mečevi ovih rivala, rekao mi je sljedeće: ”Sigurno, taj zgoditak neću nikada zaboraviti dok god sam živ. Sjećam se svake minute tog meča, paklene atmosfere na tribinama, borbe do posljednjeg atoma snage igrača oba tima svih 90 minuta meča. Zgoditak, taj osjećaj radosti, sreće, ponosa ne može se riječima opisati.
Znam samo da sam poslije ”njihanja” mreže golmana Želje poletio prema našim navijačima, saigrači su me gotovo „udavili“ dok su mi čestitali, a „Horde zla“ bile su u transu i euforiji. Danima sam bio u „centru“ pažnje naših navijača koji su me naprosto „nosali“ po čaršiji. To je nešto neponovljivo, to valjda ima samo u Sarajevu kada igraju vječiti rivali, zbog toga se igra nogomet, tada zaboravite sve muke kroz koje ste prošli trenirajući i igrajući po kiši, snijegu, vrućini jer taj osjećaj poslije postignutog gola ne može se ni sa čim porediti.“
Inače, Nuhanović je rođen 5.11.1987.god u Sloveniji, u gradu Jesenice a gdje je trenirao i igrao u tom klubu od 7 do 18 godine. U bh. nogomet je došao sa 21 godinom po preporuci Alije Skahića i trenera Zorana Ćurguza, a osim Sarajeva u našoj zemlji igrao je za ekipu NK Zvijezda iz Gradačca, i iz tog kluba, na poziv trenera Dragana Jovića koji ga je trenirao i u Zvijezdi, došao je na Koševo. U toj generaciji „bordo“ tima sa njim je tada igralo dosta kvalitetnih igrača: Torlak, Sesar, Husejinović, Čomor, Zlatković, a šef struke bio je Dragan Jović. Tada je dobio poziv od Husrefa Musemića koji je bio selektor Olimpijske reprezentacije BiH da zaigra za našu selekciju protiv Poljske, ali to nije mogao prihvatiti jer nije imao bh. državljanstvo.
Nastupao za brojne Austrijske ekipe, poseban trag u futsalu
Sa 18 godina iz Jesenica je otišao u Austriju, u ekipu Magdalen, u kojem mu je bio trener čuveni nogometaš Osijeka i Zagrebačkog Dinama, nekadašnji reprezentativac Jugoslavije Jasmin Džeko. Osim te ekipe u Austriji je još igrao za Sittersdort, Steinfeld, Hermagor i trenutno za SV Dellach Gail čije boje brani već 4 godine.
Osim zapaženih igara u tim ekipama Nuhanović je poseban, trajan pečat ostavio igrajući futsal u Austriji. Trenutno igra u prvoj OFB Futsal Ligi (Austrijska Bundes Futsal liga) za ekipu FC Murexin Allstars iz grada Wiener Neustadt, koji se nalazi 20 km od Beča, a gdje nastupa 3 godine i sa kojom je osvojio 3 šampionske titule. Za to vrijeme 2 puta je bio proglašen najboljim igračem lige i 2 puta najbolji strijelac lige, a u ovoj sezoni u 16 mečeva postigao je 33 gola, a trener mu je poznati stručnjak Rene Geida.
