Nogomet, ta čarobna igra koji mnogi nazivaju najljepšom i najvažnijom „sporednom“ stvari na svijetu, ima nebrojan broj svojih poklonika i na hiljade klubova širom dunjaluka.
Svi ti klubovi u svojim nacionalnim prvenstvima pokazuju želju da budu među najboljim, ili da osvoje pehar namjenjen pobjedniku Kupa u tim zemljama, te na taj način da izađu na međunarodnu nogometnu scenu. Ti njihovi nastupi u međunarodnim mečevima uvjek su nešto posebno za taj klub, njihov grad, državu i svi u tim klubovima, počev od igrača, trenera, uprave, a posebno navijača sanjaju i žive za takvo nešto.
Piše: Rešad MAMELA
I klubovi u našoj najjačoj nogometnoj ligi žele takođe da to postignu, da zaigraju na evropskoj nogometnoj sceni, da svoje znanje demonstriraju pred širokim auditorijem i pred TV kamerama pokušaju pokazati sve što je u njihovoj igri zanimljivo, kvalitetno, posebno. Jedan od naših rijetkih klubova koji je zaigrao u Evropi je i ekipa FK SLOBODA (Tuzla) koji živi i takmiči se više od sto godina, od davne 1919.godine. Mnogi poznati nogometaši sa ponosom i čašću nosili su dres tuzlanske „svetinje“ ali samo su neke od desetine generacija ovog kluba uspjele svoje nogometno umiječe pokazati zahtjevnoj Evropi. Svi u ovom klubu sječaju se nastupa Slobode u UEFA INTERTOTO Kup takmičenju u sezoni 2004/05 god. i njihova dva meča protiv ekipe NK CELJE (Slovenija) u okviru prvog kola tog takmičenja. Prvi meč odigran je 19 juna 2004.god. na prekrasnom stadionu „Z Dežele“ u Celju. Poštovani čitaoci vaš novinar bio je član Slobodine ekpedicije i vršio sam radio prenos cijelog toka meča za slušaoce Radio Tuzla. Raspoloženje u taboru Slobode bilo je na visokom nivou, svi u timu, počev od vratara Dedića, preko Crnogorca, Bajrovića, Nikolića, Vojvodića, Lamešića… do šefa Sakiba Malkočevića vjerovali su u sebe i nadali se da mogu parirati ekipi koju je predvodio trener Ivica Matković, a za koju su igrali: Seliga, Seslar, Lungu, Gobec, Brumen, Plastovski, Kvas, Budimir…
Zlata vrijedan zgoditak Darka Vojvodića
Na dan utakmice u Celju je bila izuzetno lijepa atmosfera oko stadiona. Domači navijači po brojnim kafićima i restoranima spremali su da svojim bodrenjem budu dvanesti igrač svojim ljubimcima, ali i naša ekipa nije bila bez podrške. Dosta naših ljudi živi i radi u Sloveniji i iz brojnih gradova (Ljubljana, Velenje, Zagorje Ob Savi, Maribor, Jesenice) došli su da budu podrška igračima Slobode. Sudac Valeri Velichko dao je znak za početak meča i domači igrači krenuli su ofanzivno i silovito prema mreži Mirsada Dedića. Zabilježili smo prilike koje nisu realizovali Seslar, Lungu i Brumen ali i Sloboda je u dva navrata, preko Saraljića i Okanovića ugrozila mrežu domačih ali je vratar Seliga dobro intervenisao. Kada su svi u našem taboru očekivali da će poluvrijeme završiti neriješeno, bez pogodaka, u 40 minuti radost za domačina, pogodak postiže Zoran Baldovaliev za vodstvo Celja sa 1:0. U nastavku meča gotovo ista slika iz prvog dijela, domačin ima incijativu, ima više loptu u svojim nogama, drži sredini terena i produkt takve igre je novi pogodak za Celje i vodstvo od 2:0 a strijelac je bio u 55 minuti Dare Vrsic. Od tog minuta šef Malkočević postavlja mnogo ofanzivniju igru naše ekipe, bilježimo odlične akcije Lamešića, Sarajlića, Hadžića, Nikolića… pokušaje Vojvodića i Kuduzovića da savladaju domačeg vratara, ali bez realizacije. Ali onda, u samom finišu meča, u 84 minuti na scenu stupa veliki nogometni znalac Darko Vojvodić koji fintom šalje svog čuvara Brumena po „ćevape“ i onda vara domačeg vratara za smanjenje rezultata 2:1. Do kraja meča oba rivala pokušavaju do novog zgoditka, ali pokušaji Gobeca i Seslara kod domačih, a Sarajlića i Lamešića kod gostiju, ne dovode do realizacije i ostaje konačnih 2:1. Taj rezultat izaziva veliku radost u našem timu, igrači su u zagrljaju,sretni,veseli…a naši navijači bučno pozdravljaju dobru igru i odličan rezultat Slobode u prvom meču sudara sa dobrom ekipom Celja. Revanš je slijedio osam dana kasnije, 27. juna na stadionu u Ugljeviku. Naš tim je slavio pogodkom Adnana Sarajlića rezultatom 1:0, a zbog gola u gostima Sloboda je izborila plasman u sljedeči krug takmičenja.
Čestitam igračima, ostvarili su povoljan rezultat
Prvo želim da čestitam domačinama na fer i sportskoj igri tokom svih 90 minuta meča. Celje je potvrdilo kvalitet,pokazalo da ima par odličnih pojedinaca i sigurno su ekipa za respekt. Svi moji igrači koji su nastupili zaslužuju pohvale za prikazanu igru,ispoljenu borbenost,požrtvovanje,htijenje… Iako je domačin bio „papirnati“ favorit naši igrači nisu se prepali niti su ustuknuli pred njima. Željeli smo postići zgoditak, to nam je uspjelo u finišu meča i ostvarili smo povoljan rezultat pred revanš meč-rekao nam je u mikrofon šef struke Sakib Malkočević.
Pokazali smo kako se „gine“ za grb kluba
U veoma teškoj utakmici protiv dosta jakog rivala, odigrali smo borbeno i sa puno samopuzdanja svih 90 minuta utakmice. Svi igrači koji su nastupili pokazali su kako se igra i „gine“ za grb svog kluba i svog grada. Ono što je najbitnije postigli smo pogodak, ostvarili povoljan rezultat koji nam daje velike šanse da u revanšu, uz vatrenu podršku naši vjernih navijača izborimo plasman u sljedeči krug takmičenja. Veliko hvala našim navijačima koji su došli iz cijele Slovenije da nas bodre, bili su od velike koristi za naš tim- rekao je vratar Mirsad Dedić.
Oni su nosili dres Slobode
Dedić, Bajrović, Crnogorac, Kuduzović, Nikolić, Hadžić, Lamešić, Okanović, Čokić, Sarajlić i Vojvodić /Još je nastupio Delić. Šef: Sakib Malkočević.
