Roditelji ponekad previše pomažu svojoj djeci, često misleći da im na taj način pokazuju ljubav ili čine uslugu…
Odrasli ne mogu živjeti život djeteta. Zadatak svakog roditelja je da im pomogne da rastu i da steknu vlastito iskustvo, znanje, a sa tim i samopouzdanje. Neke stvari nikada ne bi trebalo da činimo za našu djecu, odnosno umjesto naše djece, prenosi mamaklik.com.
Uzmite u obzir ove stvari, a vaša djeca će vam u budućnosti biti zahvalna. Savjeti za roditelje slijede u nastavku:
Ne govorite umjesto njih
Sve počinje od trenutka kada se malo dijete pita: “Kako se zoveš?”, a mi, roditelji, želimo odgovoriti: “To je Marko.” Bilo bi lijepo da se ova navika završi kad dijete nauči govoriti. Ali ne! Petljamo se i govorimo čak i umjesto naše tinejdžerske djece, i to svuda: u trgovinama, kod kuće i na drugim mjestima.
A šta od toga imamo na kraju? Oduzimamo djeci priliku da govore u svoje ime, da samostalno komuniciraju, da ne zaziru od socijalne interakcije. Možete dati savjet djetetu o tome šta da kaže, ako vas zamoli. Ali svakako ne bi trebalo da govorite umjesto njih.
Šta učiniti? Jednostavno je: sljedeći put kada poželite govoriti umjesto djeteta, pokušajte da se zaustavite. Ne suflirajte i pustite ih da govore sami. I nikad ne komentarišite kako se dijete stidi.
Ne budite njihovi “ortaci”
Mnogi roditelji žele da budu “ortaci” svojoj djeci i ne žele da njihova djeca imaju bilo kakve tajne pred njima. Jasno je zašto to roditelji žele ali pokušajmo stvari sagledati malo dublje. Šta je to “ortak”? To je osoba sa kojom možemo razgovarati na istom nivou. “Ortaku” možete reći sve.
Međutim, roditelji imaju drugu ulogu: oni se brinu o djeci i vole ih. Nema potrebe da budete vrlo bliski prijatelji. Pustite djecu da traže ortake među vršnjacima. Mama i tata su tu kada je djeci potrebna ljubav i podrška.
Šta učiniti? Ne insistirajte na tome da budete previše bliski. Naučite da podržavate i poštujete jedni druge.
Savjeti za roditelje: Želje ili potrebe?
Vrlo dobro znamo da je brokula mnogo zdravija od slatkiša i da su nove patike korisnije od lutke. Dakle, mi odlučujemo šta bi trebalo ponekad da sakrijemo, a ponekad i ne.
Do čega dovode takve stvari? Potiskuje se djetetovo “ja”, njegove želje i njegovi ciljevi. Takve stvari takođe stvaraju žrtve ili buntovnike koji idu protiv svih.
Šta učiniti? Slušajte potrebe i želje vašeg djeteta. Ako ih trebate učiti dobrim navikama, ne radite to nasilno, već blago.
Ne pomažite djeci previše
Dvogodišnja i trogodišnja djeca mogu da oblače različitu odjeću, operu čašu i odlože prljavu odjeću u korpu za prljav veš. I više od toga, u ovom dobu, djeca stvarno žele sama da rade različite stvari.
A šta mi radimo? Oblačimo ih gotovo dok se ne vjenčaju. Podupiremo ovo ponašanje argumentima: “Oni to ne mogu učiniti!” ili “Žurimo, kasnimo…!” Mi ih hranimo, ne dozvoljavamo da to urade sama i ne dozvoljavamo da eksperimentišu. I kasnije, iznenađeni smo kada je tinejdžer neuredan ili ne želi da učestvuje u kućnim obavezama, bar onim koje se tiču njega i brige o njegovim ličnim stvarima.
Šta učiniti? Pustite djecu da rade što je više moguće.
Ne namećite djetetu svoj ukus
Često pokušavamo nametnuti naš muzički ukus, omiljene knjige i uopšte vlastite stilove našoj djeci. To su dobre namjere, ali sa tim se smanjuje individualnost deteta. U većini slučajeva to vodi do otpora gdje djeca rade potpuno suprotno.
Šta raditi? Gledajte svoje omiljene filmove i slušajte muziku koju volite. Razgovarajte o tome sa svojom djecom; učite ih na vlastitom primjeru i nenametljivo uputite na kvalitetne sadržaje.
Nemojte da brojite njihov novac
U životu svakog djeteta dođe trenutak kada imaju svoj džeparac. Ono što ne bi trebalo da uradite je da ispitujete djecu i pokušate da saznate koliko novca su uštedili. Najgora stvar koju možete učiniti je da provjeravate njihove torbe ili džepove. Ovo ubija povjerenje.
Da li je stvarno važno koliko su novca uštedili vaš sin ili kćerka? Neka uštede za nešto što žele.
Šta raditi? Naučite svoju decu da budu finansijski uspješna i pustite ih da rade ono što žele sa svojim novcem.
Ne birajte njihove hobije
Mama želi da njena kćerka svira violinu i spremna je da je vodi u muzičku školu 3 puta sedmično, i to na drugi kraj grada. A tata želi da njegov sin igra fudbal svako popodne. Roditelji često podsvjesno pokušavaju nametnuti hobi i vlastite neostvarene ambicije svojoj djeci.
Šta raditi? Budite strpljivi i posmatrajte svoju djecu. Obratite pažnju na njihove interese, sklonosti i talente. Pitajte ih šta im se dopada, a zatim ih podržite i pustite da se razviju u toj oblasti.
Ne prisvajajte njihove uspjehe kao da su vaši
Brižne “Instagram‐majke” postavljaju puno slika, a prateći tekst uglavnom glasi ovako: “Jeli smo!” “Počeli smo hodati!” i tako dalje. Naravno, OK je da podržavaju svoju djecu, ali ipak, to nisu uspjesi majki – nego dječiji! Ko je “MI”?
A kad djeca odrastu, stvari postaju još ozbiljnije. Mame i tate počinju govoriti o tome kako su njihova djeca završila fakultet i pronašla posao zahvaljujući njima. I oni to čine kao da je to samo njihova zasluga. Lako je razumjeti koliko djeca mrze ovo.
Šta raditi? Budite sretni zbog uspjeha vaše djece i pokažite to, ali nemojte ih miješati sa svojim vlastitim ili sebi pripisivati zasluge.
Ne miješajte se u izbor poklona za dijete
Kada djeca znaju da govore, oni imaju pravo da biraju i da kažu šta hoće za poklon. I to ne mora biti još jedna majica ili edukativna igračka, bez obzira na to što roditelji misle da je takav poklon praktičan ili koristan.
Naravno, nije uvijek moguće dozvoliti im da sama biraju ili odlučuju. Kupiti pravi mlaznjak ili useliti ponija u trosoban stan na vrhu solitera je nemoguća misija, bez obzira na to što ih mališani žarko žele. Ali dajte djeci najvažniju stvar: dajte im mogućnost izbora, donošenja odluka i suočavanje sa posljedicama!
Šta raditi? Neka vaše dijete samo izabere poklone koje želi (a koje je moguće nabaviti).
Ne zadirite previše u njihovu privatnost
To se posebno odnosi na roditelje tinejdžera. Djeca imaju svoje prijatelje i prve romantične sastanke. To je normalno i apsolutno prirodno. Razgovor koji počinje sa: “Ko je onaj dečko?”, samo će naljutiti vaše dijete. Mnoga djeca će dijeliti takve informacije s roditeljima ako se osjećaju sigurno.
Šta raditi? Umjesto ispitivanja vašeg djeteta, omogućite im njihov vlastiti privatni prostor. Nemojte postavljati previše pitanja ako vidite da ne žele dijeliti pojedinosti.
