Nekim je ljudima teško priznati da su pogriješili pa im preko usta to “IZVINI” gotovo nikad ne pređe.
Je li vam poznata scena u kojoj stranac naleti na vas u prolazu i slučajno vas gurne, a vi ste ti koji se IZVINJAVATE? Iako niste ni krivi ni dužni?
Onda je ovo tekst za vas, piše večernji.ba. Sigurno ste osoba koja se uvijek izvinjava i ima potrebu izreći: Žao mi je, čak i u situacijama kada to nije potrebno.
Lijepo da ste usvojili manire bontona koje su vas učili od malena da se uvijek treba izvinutii kada napravite nešto ružno, no ne uvijek i svima. Znate li gdje treba povući liniju?
Nekim je ljudima teško priznati da su pogriješili pa im preko usta to “izvini”, gotovo nikad ne pređe. Nije rijetkost da neki ljudi imaju potrebu stalno se izvinjavaju, no to nije dobra navika.
Stalno djelujete kao da ste krivi…
Vjerovali ili ne, ako se izvinete za svaku sitnicu, ljudi će misliti da ste krivi za nešto. Iako su vaše intencije moralne i “čiste”, u tuđim očima ćete pasti “na niske grane”. Nije do vas, do drugih je. Ipak, izbjegavajte.
Nepotreban teret
Nositi teret drugih na svojim leđima stalno nije nimalo zahvalna uloga. I lako se možete slomiti, iako se smatrate itekako snažnom osobom. Stalna izvinjenja za najmanje sitnice mogu djelovati na vas tako da se s vremenom počinjete pitati što to stalno radite krivo kada toliko puta morate svakome reći izvini? Ne nosite tuđe terete na svojim leđima, neki ih nosi sami. Ne izvinjavajte se stalno, posebno ne onima koji su krivi, a vas pokušavaju navesti da snosite krivicu.
Iritantno je
Znamo, pristojno je. I lijepo je čuti te riječi isprike i to da priznajete pogrešku. Ali sitnice koje smo već spominjali ne zahtijevaju stalna izvinjenja. To može biti jako iritantno, posebno osobama koje su često u vašem društvu i svjedoci su vašeg ponašanja…
