Akušersko nasilje je prepoznat pojam u svijetu, do se kod nas, nažalost to nasilje često zataškava, ignoriše. Nerijetko se medicinska struka nađe i uvrijeđena kada se o tome govori, međutim neophodno je govoriti o problemima, kako bi se prevenirali i rješavali, mišljenja su članice Udruženja Baby steps, koje je nedavno organizovalo okrugli sto na temu “Prepoznavanje akušerskog nasilja: Put ka unapređenju zdravstvenih usluga i prevenciji korupcije”
Pojam akušerskog nasilja obuhvata širok spektar različitih situacija, od fizičkog nasilja, do manje prepoznatljivih stvari, kao što je emocionalno uvjetovanje, neki vid psovanja, odnosa prema porodiljama, što je daleko od onoga što je zakon propisao, a u zakonu je to lijepo definisano. Prema tome, svako kršenje prava porodilja je zapravo vid akušerskog nasilja, kao i ono što utiče na njeno dostojanstvo, sam odnos i pristup porodilji, kazala je za TVSA Amila Tatarević, Udruženje Baby steps.
-Porodilje su često naučene na tako nešto, i iznenadimo se kad imamo lijep pristup, tako da porodilje niti prepoznaju to nasilje, i ne prijavljuju insititucijama, onda institucije ne reaguju, jer nema prijava i tako se vrtimo u začarnom krugu.
Fizičko nasilje je najrjeđe, međutim prisutno je psihičko nasilje u vidu galame, psovanja, tu je neinformisanost porodilje, o samim procedurama.
Kod nas se ne traži saglasnost za neke vidove procedura, pa se porodilja čak nekada i laže u kontekstu onoga što medicinski interveniše. Pa, kada se npr daje drip, porodilja se ubjeđuje da to nije to…Dakle, porodilju ne informišu o samom procesu, koja procedura je predložena, i na kraju bi trebalo da se traži njena saglasnost, odnosno pristanak, ili odbijanje što joj zakon garantuje, a ne provodi se u praksi, naglasila je.
Posebno je navela primjer tzv intervencije nalijeganja na stomak, gdje , nažalost, imamo često tragične ishode, a koja se kod nas radi rutinski, iako je u nekim zemljama ta metoda zabranjena. Kako onda da ne tražimo promjene u samom radu u porodilištima, poručuje Tatarević.
