Posljednjih se godina sve više postavlja pitanja kako uloga oca utiče na razvoj djeteta. On više nije samo „hranitelj porodice“, dok je odgoj u potpunosti prepušten majci.
Očevi se, barem neki od njih, nastoje sve više uključiti u život svog djeteta, što je izuzetno važno za čitav njegov razvoj na svim poljima, čemu u prilog idu i brojne naučne spoznaje.
Psihološkinja Antonija Zrilić, koja ima višegodišnje iskustvo u radu s djecom o tome je govorila za Zadovoljna.hr.
Kako kaže, a tome i sami svjedočimo, u prošlosti se različito posmatrala uloga oca i majke u odgoju djeteta. Majka je bila ona koja se brinula i odgajala dijete dok je otac predstavljao autoritet i brinuo se o materijalnoj sigurnosti porodice. No danas se sve više naglašava važnost uloge oca u životu djeteta.
Prije svega, otac i majka predstavljaju model veze dviju odraslih osoba preko kojeg njihovo dijete uči kako da samostalno izgradi takav odnos. Naučnici (Olson i Gorall, 2003) navode da je dobra obiteljska kohezija od velike važnosti tijekom ranog razvoja djeteta. Otac i majka imaju različite pristupe u brizi za svoje dijete te na jedinstven način doprinose dobrobiti djeteta.
Majka ne može zamijeniti ulogu oca jednako kao što ni otac ne može zamijeniti majčinu ulogu u životu djeteta. Moglo bi se reći da je jednak, a različit uticaj oca i majke najpovoljniji za razvoj djeteta, ističe psihološkinja.
Uloga oca od presudne je važnosti za socijalni, emocionalni i intelektualni razvoj djeteta. Ona napominje kako je utvrđeno da očeva uključenost povoljno djeluje na školski uspjeh i socijalne vještine, kao i da je manja vjerovatnoća da će dijete razviti probleme u ponašanju.
POSTOJI LI RAZLIKA U GRAĐENJU ODNOSA S KĆERKOM I SINOM?
U literaturi se često navodi kako se odnos djeteta s ocem razlikuje ovisno o polu, kao i da su razlike u socijalizaciji dječaka i djevojčica posljedica odnosa s ocem. Na primjer, očevi nagrađuju kćerke za iskazivanje tuge i straha, dok sinove obeshrabruju da izražavaju iste emocije.
Otac je model čije ponašanje dječak posmatra i na taj način uči što je primjereno za njegov pol. Očevi često pokazuju negativne reakcije na ponašanja sinova koja smatraju feminiziranim. Sinovi više očekuju od oca i imaju veću potrebu za njegovim prihvatanjem.
Nadalje, kćerke imaju manje interakcija od sinova s očevima u djetinjstvu. Očevi provode više vremena u aktivnijoj i grubljoj igri s dječacima, dok su djevojčice zainteresovanije za pomaganje majci. Djevojčice više preferiraju ekspresivnu ulogu oca, dok dječacima više odgovara kombinacija ekspresivne i instrumentalne uloge kod oca, govori psihološkinja, no napominje da djecu, neovisno o polu, treba odgajati kao ravnopravnu te ih jednako osnaživati.
Veliku ulogu u tome kako će se razvijati odnos oca i djeteta ima i igra.
KAKO FIZIČKA ILI EMOCIONALNA ODSUTNOST OCA UTJEČE NA DIJETE?
No nisu sva djeca te sreće da uživaju u onome što bi im trebalo biti garantovano rođenjem – toplina doma i pravo na igru s roditeljima. Čak i ako ne govorimo o jednoroditeljskim porodicama, nego o porodicama u kojima majka sve preuzima na sebe, dok se otac ne uključuje previše ili nimalo u odgoj te je na neki način i emocionalno odbacio dijete, posljedice koje će dijete osjećati mogu se protezati kroz čitav život, što pokazuje i praksa.
Odsutnost oca, fizička ili emocionalna, negativno utiče na djecu. Od treće godine života pa sve do puberteta postaje za dijete značajniji uticaj roditelja suprotnog pola.
Ako na primjer, djevojčica u to vrijeme doživljava oca kao emocionalno nedostupnog, bez prisnosti i ljubavi, kasnije u životu može imati velike probleme u ljubavnim vezama pa neće moći vjerovati muškarcima.
Kod dječaka može biti izrazito velik problem ako u pubertetskoj dobi nemaju uključenog oca u njihov život, što takođe može rezultirati nekakvim emocionalnim poteškoćama: manjkom samopouzdanja, sklonosti prema rizičnim polnim odnosima i seksualnim osvajanjima žena i slično.
KAKO SE OTAC OD PRVOG DANA TRUDNOĆE MOŽE UKLJUČITI U ŽIVOT SVOG DJETETA?
Da bi se sve to potencijalno izbjeglo te da bi dijete zaista dobilo sve ono što mu je potrebno od oca, otac se baš kao i majka već od prvog dana saznanja o trudnoći mora početi pripremati na promjenu života.
Očevi mogu pokazati podršku partnerki tokom trudnoće tako što će s njom odlaziti na ginekološke preglede na kojima mogu čuti otkucaje srca svoje bebe i vidjeti bebu na ultrazvuku.
Nadalje, partneri se mogu zajedno uputiti na kurs pripreme za porođaj i dojenje, pratiti razvoj bebe u stoaku, proučavati literaturu, gledati edukativne filmove. U novije vrijeme sve više očeva iskazuje želju za učešćem na porođaju, što je vrlo pozitivno za odnos između budućih roditelja, ali i za njihovu roditeljsku ulogu.
Jednom kada se dijete rodi, majka je povezanija s djetetom i zbog dojenja, između ostalog. Međutim, to nije nikakva prepreka, a još manje bi trebao biti izgovor, da se otac od prvog dana ne uključi u bebin život. To je od presudne važnosti za razvijanje odnosa s bebom.
Povezivanje oca s djetetom nakon poroda ima veliku snagu i značaj za razvoj bebe, ali i za brojne ugodne emocije koje otac doživljava u tom procesu.
Otac se može na brojne načine uključiti u brigu o djetetu, može držati na rukama dijete, gledati ga u oči, dodirivati ga, pričati i čitati djetetu, uspavljivati dijete, može pomagati u presvlačenju i kupanju djeteta
Takođe, otac može prisustvovati i dok majka doji dijete i na taj način biti uključen. Od velike je važnosti da otac bude podrška majci tako što ju ohrabruje i osnažuje dok je umorna i iscrpljena.
KAKO OČINSTVO ZAISTA IZGLEDA U PRAKSI?
Jedno je čitati savjete o tome kako pozitivno roditeljstvo treba izgledati, no sasvim je druga priča takve slučajeve i pronaći u svojoj okolini. Srećom, posljednjih se godina mijenja slika oca te je sve više njih uključeno u život svoje bebe od prvog dana, baš poput majki.
Jedan od njih je i Marino Manzoni, Hrvat s belgijskom adresom, saosnivač organizacije Daddyhood Europe i otac djevojčice koji je dao otkaz kako bi bio kod kuće i brinuo se o njoj dok njegova supruga radi.
Za njega je očinstvo jednako važno kao i majčinstvo.
Prisustvo oba roditelja u odgoju djetetu proširuje vidike. Iako roditelji mogu dijeliti jednake vrijednosti i dogovarati se o smjeru odgoja djece, uvijek se način odgoja dvoje ljudi barem malo razlikuje. Mislim da tate svojim opuštenijim pristupom odgoju stvaraju poseban prijateljski odnos sa svojom djecom. Barem je u mojem slučaju tako, govori Marino.
Ispričao je i kako izgledaju njegovi dani koje provodi s kćerkom.
– Ja kao tata imam opušteniji i avanturistički pristup odgoju te razgovaram sa svojom 18-mjesečnom djevojčicom kao ravnopravnim članom porodice. Želim je svuda voditi sa sobom i već je sad imam potrebu naučiti svemu što znam te je uključujem u svoju svakodnevicu. Šalimo se, kuvamo zajedno, bavimo se sportom, istražujemo, obavljamo kućanske poslove itd. S druge strane, to je dobar balans maminom pristupu, koji uključuje više rutine i planiranja u vezi djetetovih potreba, što je prijeko potrebno da bi stvari funkcionisale.
Svjestan je i toga da ga je očinstvo u potpunosti promijenilo te se neizmjerno raduje svakoj novoj fazi odgoja svoje djevojčice, baš kao što ti to trebao svaki pravi tata koji zna koliko je važna uloga oca.
BONUS VIDEO:
VAŽNO JE! Kako uloga oca utiče na razvoj djeteta? appeared first on Aloonline.ba.
