Nismo mi osvojili Musalu, zapravo je ona osvojila nas!
Prije svega svojom pitomošću, širinom, jezerima, potocima, prekrasnim pogledima i samom njenom ljepotom. Takav je cijeli nacionalni park Rila u Bugarskoj.
Od 47 članova Hpd Vitez, čak 43 člana uspjelo se doći do najvišeg vrha balkanskog poluotoka na nadmorsku visinu od 2925 mnv.
Dugo je planiran ovaj „izlet godine“. Odgađan dva puta i to 2020. I 2021. Zbog loših epidemioloških uvjeta.
Posrećilo nam se da ove godine, ono što smo naumili i što je sastavni dio plana i programa našeg društva, i ostvarimo. Odmah u startu se vidjelo da će ovo biti jako zanimljivo planinarkama i planinarima jer smo u roku od 24 sata napunili autobus za Bugarsku.
Sve je teklo po planu. Krenulo se u četvrtak (04.08.) u kasnim popodnevnim satima a na granicu sa Srbija-Bugarska stižemo u rano jutro.
Ne ide nam sve kako smo zamislili jer se na graničnom prelazu zadržavamo više od 2,5 sata. Otežavajuća okolnost je i to što se po ulasku u Bugarsku vrijeme pomjera za jedan sat unaprijed zbog vremenske zone.
Ipak, uspijevamo da se nađemo sa prijateljicom našeg društva Bugarkom Hristinom Nikolovom koja nam je bila i turistički vodič. Za dva sata, koliko smo imali vremena na raspolaganju, obišli smo neke od najznačajnijih kulturnih znamenitosti u Sofiji. Katedralu Aleksandra Nevskog, Sinagogu, Džamiju i crkvu sv.Josipa te središte Sofije s državnim institucijama, kazalištem, nacionalni stadion Levski itd. Sofija nas je očarala, raznovrsnošću, jednostavnošću i brojnim ogromnim zelenim Carevim parkovima.
Ovdje ne smijem zaboraviti još jednu našu Bugarsku prijateljicu a to je Julieta Mihailova koja je učinila najviše kako bi ovaj izlet bio organiziran kako treba.
Popodne polazimo na našu krajnju odredišnu točku a to je naselje Borovec na 1300 mnv gdje smo rezervirali 9 brvnara za dva noćenja. Radi se o naselju „Malina“ koji je sami raj na zemlji. Predivan planinski ambijent u dubokoj borovini.
Smještamo se po brvnarama, odmaramo, idemo na zajedničku večeru u restoran koji je u sklopu naselja „Jagoda“ koje izgleda fascinantno i idealno za odmor u srcu planinskog masiva Rila.
Nakon večere kratko druženje uz pjesmu i poneku čašu Bugarskog piva i vina i odlazak na rano spavanje jer nas je sutra čekao dan D.
Subota je, 06.08. već u pola 8 smo u redu za gondolu koja nas izvlači (47 članova) do Jastrebca na 2360 mnv.
Od Jastrebec se krećemo u grupi do planinarskog doma Musala 2389 mnv. Ide se po širokoj gotovo ravnoj makadamskoj cesti. Na stazi je puno planinara iz Bugarske ali i drugih država. Upoznajemo neke planinare iz Srbije- Čačka te razmjenjujemo kontakte.
Do planinarskog doma Musala stižemo za manje od sat vremena.
Tu se raspoređujemo u tri grupe. Prva koja ostaje i ne ide na vrh, druga, jaka grupa koja može hodati bržim tempom ikoja odmah polazi ka vrhu i treća, nešto slabija grupa koja će laganim hodom do vrha.
Predviđeno vrijeme do vrha je 3 sata. Prolazimo možda i najljepše dijelove planinarskih staza ,okićene cvijećem i neobičnim velikim kamenjem pored brojnih jezera od kojih je najzanimljivije Ledeno jezero podno istoimenog planinarskog doma na 2709 mnv. To je ujedno i jezero koje je na najvišoj nadmorskoj visini u ovom dijelu Europe. Do doma i jezera nam je trebalo točno sat i pol vremena hoda. Ostao je drugi, nešto zahtjevniji dio do našeg cilja. Nešto iza podneva i zadnji 43. član Hpd Vitez, dotakao je tlo vrha Musale. Sreći nam nije bilo kraja. Uslijedila su fotografiranja, presvlačenja i okrepa a onda i pjesma a po našem starom običaju, na 2925 mnv zaigralo se i narodno kolo. Zatim zajednička fotografija i povratka natrag.
Kod povratka smo imali zaista sreću, jer nakon što smo se spustili opasnijim dijelom staze, tek onda je uslijedila slaba kiša koja nas je pratila gotovo do ulaska u gondole na Jastrebcu.
Vraćamo se u naš kamp, prilično umorni ali presretni i puni lijepih planinarskih dojmova i pozitivne energije. Nakon odmora i okrijepe uslijedila je fešta. Pjesma i ples pod vedrim nebom pored „naših kuća“ u predivnoj borovoj šumi. Teško je opisati te sretne i čarobne trenutke, to se ipak mora doživjeti .
Idemo na spavanje nešto kasnije jer je sutra tek u 9,00 sati polazak prema Vitoši najstarijem nacionalnom parku u Europi.
Tako je i bilo. Do planinarskog doma Aleko 1810 mnv. Dolazimo oko 11,30. Kasnimo, to nam malo remeti plan. Vrijeme ne obećava. Ipak gotovo pola naših članova odlučuju se na jednoipolsatni uspon do najvišeg vrha Vitoše-Crni vrh 2290 mnv. To je zaista vrijedilo. Vitoša je prekrasna sa puno potoka ogromnog granitnog kamena a ono što je posebno je, da cijelim putem do vrha pri svakom okretu pogled puca na Sofiju cijelom njenom dužinom.
Ostatak ekipe koji nije hodao, posjetio je zlatne mostove te obližnje restorane i planinarske domove.
Polazimo sa Vitoše nešto iza 14 sati. Prezadovoljni, prepuni pozitivnih dojmova, očarani ljepotama Rile i Vitoše ali i same Sofije.
U Vitez stižemo ujutro, nedjelja na ponedjeljak oko 3,30 sati.
Inače, naš najstriji član društva koji je uspio doći na vrh Balkana je Zdenko Šafradina u 73 godini a najmlađi Luka Ivišić sa 11 godina.
Jedan prekrasan izlet, odlična avantura, druženje i veliki uspjeh članova Hpd Vitez.
