Odustajao je od formalističkih i sterilnih lingvističkih istraživanja i bio usmjeren na jezičku bit, njegovo djelo osiguralo mu je trajno prisustvo među generacijama filologa koje dolaze.
Ovim riječima ispraćen je bosanskohercegovački lingvist, filolog, pjesnik, akademik Dževad Jahić na komemorativnoj sjednici u Rektoratu Univerziteta u Sarajevu.
Bavio se dijalektologijom, sociolingvistikom i književno jezičkim naslijeđem. Dugogodišnja saradnica opisuje ga čovjekom koji je argumentima tumačio jezik.
“Podastreo je bogatstvo jezika, pripremio za generacije koje stasavaju da upoznaju kolika je to ljepota. Ostavio je ogromno djelo, zalagao se za afirmaciju I bosanskog jezika I bošnjaka I BiH. Bosna mora biti ponosna što je imala takvog čovjeka u svojim redovima” , kazala je prof.dr. Hasnija Muratagić-Tuna.
Kao vrhunac Jahićevog stručno-naučnog rada, ostat će nedovršeni višetomni Rječnik bosanskog jezika, čiji su prvi i drugi tom objavljeni 2010. godine, a deseti u februaru ove godine.
“Profesor Jahić je ostavio veoma veliko djelo I ispunio je svoju naučničku svrhu ali sigurno da je rječnik djelo po kojem je postao poznat izvan naučnih krugova. Djelo je koje je osiguralo njegovo trajno prisustvo među generacijama filologa“, kazala je prof.dr. Lejla Nakaš.
S knjigom“Jezik bosanskih muslimana ”započinje i ljudska i naučna zrelost Dževada Jahića, kaže predsjednik Preporoda opisujući akademika Jahića odustajanjem od formalističkih i sterilnih lingvističkih istraživanja i usmjerenošću na jezičku bit, na kojoj osnovi nastaje njegova trilogija o bosanskom jeziku.
Bavio se i književnim radom. Objavio je zbirke lirske proze ‘Trešnjev bunar’, ‘Stakleni mejt’, ‘Sedra pelinova’ i ‘Vitorin vrijes’. Njegov odlazak ne znači napuštanje jezika, zaključuje Kodrić, već naprotiv, ulazak u jezik, pamćenje i trajnu prisutnost.
Opširnije u prilogu kolegice Sanele Kapetanović.
