(VIDEO) NAJSKUPLJA TAJNA JUGOSLAVIJE NALAZI SE U BIHAĆU Napravljena je da čuva od nuklearnih napada

Ovaj podzemni aerodrom mogao je primiti 2500 ljudi i sadržavao je komore za vazdušne letjelice, zapovjedništvo, prostorije za osoblje i druge objekte. Izgrađen u hladnoratovskoj paranoji, Željava je bila dizajnirana da izdrži udar nuklearne bombe, a na vrhu je imala radar s dometom od 1000 kilometara.

Međutim, Željava je završila neslavno tokom rata i raspada Jugoslavije. Korištena je u borbene svrhe manje od godinu dana, a zatim uništena eksplozivom. Danas su od nje ostali samo ulazi u tunele i piste zarasle u travu i korov. Vojni aerodrom Željava, smješten na granici između Bosne i Hercegovine i Hrvatske blizu Bihaća, bio je najveći podzemni aerodrom i bivša baza Jugoslavenske narodne armije.

Poznat i kao Bihaćki aerodrom, bio je u punoj funkciji od 1968. do 1992. godine, kada je uništen detonacijom eksplozivnih sredstava prilikom povlačenja JNA.

Lokacija pomno odabrana

Nakon Drugog svjetskog rata, mnoge granice novonastalih republika nisu bile jasno definirane, pa se prava lokacija pojedinih područja mogla utvrditi samo uz pomoć katastarskih knjiga. Prema današnjem službenom statusu, radarska postaja na Ličkoj Plješivici, podzemni dio aerodroma, pista 4 te dijelovi pista 1 i 3 pripadaju Republici Hrvatskoj (opština Korenica), dok se piste 2 i 5 nalaze na teritoriju Bosne i Hercegovine i pripadaju Gradu Bihaću, pojašnjeno je na hrvatskoj Wikipediji.

Selo Željava, smješteno na sjevernom podnožju planine, djelomično je iseljeno zbog izgradnje aerodroma, pri čemu su neke kuće bile unutar kruga aerodroma. Tokom gradnje, mjesto Baljevac je potpuno iseljeno, a njegovo groblje danas se nalazi između ulaza 3 i 4 u podzemni objekt. Put iz vojarne vodio je do podzemnog dijela baze, poznatog kao Klek ili O-505 (Objekt 505).

Lokacija objekta odabrana je nakon temeljih studija, s naglaskom na njegov geostrateški značaj. Ključni zahtjev bio je da bude smješten dovoljno duboko unutar državne teritorije kako bi se mogao učinkovito braniti i ravnomjerno udaljen od važnih strateških ciljeva. Prema riječima umirovljenog generala Zlatka Rendulića, 1954. godine jugoslavenski vojni vrh zaključio je da bi u slučaju napada Varšavskog pakta postojeće baze u Somboru i Batajnici bile ranjive, pa je donesena odluka za izgradnju novog objekta prema konceptu “bastiona”.

Moćan objekt

Novi objekt trebao je izdržati udar bombe od 20 kilotona, a izgradnja je temeljena na švedskim modelima s kojima je Jugoslavija tada surađivala. Odabir lokacije olakšale su povoljno smještene planine u predviđenom području, a Plješevica je odabrana zbog idealnog geomorfološkog sastava. To je predstavljalo izazov za graditelje, ali zadaci su bili ostvarivi. Politička i društvena situacija te razvoj vojne tehnologije opravdavali su ovaj izbor.

Jugoslavija je imala veliko iskustvo u gradnji takvih objekata širom zemlje, što je uključivalo oko četrdesetak objekata strateške namjene, izgrađenih do 1990-ih, a cijena izgradnje bila je oko 90 milijardi američkih dolara. Objekat je projektovan da služi desenijama bez većih prepravki, opravdavajući uložena sredstva.

Geostrateške karakteristike, logistička baza i blizina pomoćnih aerodroma dodatno su povećali vojni značaj objekta. Planina je predstavljala idealnu zaštitu od iznenadnih napada, a položaj je omogućavao taktičko iznenađenje, jer su avioni mogli neprimijećeno polijetati iz radarske sjene planine. Sjeverna i sjeveroistočna strana pružale su dodatnu zaštitu zbog prostrane slavonske ravnice koja je onemogućavala prikriveno prilaženje objektu.

Ko je bio u Željavi?

Baza Željava bila je dom 117. Lovačko-Avijacijskog Puka (LAP) s 124. i 125. eskadrilom, opremljenih najsavremenijim MiG-21 avionima. Treća eskadrila bila je smještena u Puli za obuku pilota. Na Željavi je takođe djelovala 352. izviđačka eskadrila, koja je bila direktno podređena Zapovjedništvu Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (RZ i PZO).

Zapovjedništvo puka i izviđačke eskadrile bilo je u podzemnom dijelu baze. Zapovjednik 117. LAP-a bio je rangiran kao potpukovnik ili pukovnik, dok je zapovjednik izviđačke eskadrile bio major ili potpukovnik. Aerodrom je imao i Vazduhoplovnu bazu koja je osiguravala logistiku i druge pomoćne zadatke, smještenu u vojarni tri kilometra od aerodroma, s gorivom skladištenim u Pokoju i skladištem raketa i bombi u Vedrom Polju.

Za potrebe protuzračne obrane (PZO) objekta, bazirana je bila samostalna jedinica s pukovnikom kao zapovjednikom. Takođe, 51. bataljon VOJIN koristio je bazu kao lokaciju, a bio je podređen zapovjedništvu petog puka VOJIN u Zagrebu. U operativnom smislu, VOJIN je imao svoj operativni centar (OC) u objektu Klek.

Posebna privilegija

Tokom mirnodopske upotrebe, svi avioni su bili smješteni pod zemljom, osim angažovanih aviona i dežurnog para koji je uvijek bio spreman za uzlijetanje. Baza nije bila školskog tipa, već elitna borbena jedinica. Služba u bazi smatrana je čašću i vrlo značajnim postignućem. Samo najbolji su radili na Željavi, a status pilota i osoblja bio je identičan kao i u drugim jedinicama, s posebnim identifikacijskim brojevima za pilote u letu.

Svi pripadnici baze imali su riješeno stambeno pitanje, živeći sa svojim porodicama u Bihaću, u četvrti izgrađenoj za potrebe aerodroma. Aerodrom je bio u prilici provjeravati profesionalizam i stručnost svojih članova, posebno tijekom međunarodnih kriza.

Kada je vojno-politička situacija u Jugoslaviji postala neodrživa, donesena je odluka o uništenju aerodroma kako ne bi pao u neprijateljske ruke. To je izvršeno 16. maja 1992. godine s 50-ak tona eksploziva, minirajući piste u cik-cak rasporedu. Uništenje aerodroma simbolizovao je i konačni pad države, budući da je napuštanje i uništavanje objekta značilo odustajanje od dotadašnje geostrateške osnove Jugoslavije.

BONUS VIDEO

(VIDEO) NAJSKUPLJA TAJNA JUGOSLAVIJE NALAZI SE U BIHAĆU Napravljena je da čuva od nuklearnih napada appeared first on Aloonline.ba.

aloonline.ba

Objavi oglas za posao
MOŽDA VAS ZANIMA
DRUGI UPRAVO ČITAJU