Emotivno i iskreno opisivala je kako ova žena cijepa drva, loži vatru i pravi najlepše uštipke za svoje đake!
Mame, tate, sportisti, glumci, učitelji, nastavnici – to su očekivani odgovori kada se osnovci odlučuju za svog heroja u sastavima.
Međutim, Julijana Banković iz Gokčanice kod Kraljeva dala je neočekivan, ali sasvim iskren odgovor: ona je pisala o tetkici iz svoje škole.
– Moj heroj nije onaj ko nosi plašt i spasava svijet. Već je to jedna sasvim obična osoba, koja svakim svojim postupkom pokazuje ljubav i brigu. Njena posvećenost i dobrota ostavile su duboki trag u srcima mnogih koji su je upoznali. A svaki korak koji je napravila u školi bio je korak da se svi osjećamo bolje, sigurnije i srećnije.
Đaci – pješaci, kada u zimskim danima dolaze mokri i smrznuti, Dragica je u ulozi roditelja, ne samo tetkice, donosi nam čaj i naloži vatru.
„Njena ljubav prema školi i djeci se nije promijenila. Od početka, njen plavi mantil i opanci postali su simbol, ne samo njenog rada, već i topline koju ova škola nosi u sebi. Škola miriše na svježe uštipke, koje Dragica nikada ne odbija da pripremi, a mirisi su kao zagrljaji koji čekaju na sve koji uđu. Dragica nije samo tetkica već istinski heroj naše škole. Uvijek nasmijana jer svoje brige ostavlja kod kuće i sprema se da sasluša đačke, baš zato je moj heroj.“
Ovo je sastav koji je pratio Julijanin rad na likovnom konkursu, ali vjerno prenosi misli i ostala dva učenika izdvojenog odeljenja Ušćanske škole u Gokčanici.
– Ona brine o nama, čuva nas. Dragica je i drug i kao roditelj i kao nastavnik – svjedoče učenici i dodaju:
– Volim Dragicu, pravi najbolje uštipke i volim je zato što je posebna – rekli su đaci.
U razgovoru sa čistačicom Dragicom saznali smo da je tajna ljubavi koju djeca imaju prema njoj u tome što ona voli posao koji radi.
– Posao koji ne voliš ne možeš da radiš. A kada voliš posao, da ti prija, meni je to kao druga kuća. Ja kao što radim kod moje kuće, tako radim i ovdje isto. I da okrečim i da očistim i da iscjepam drva i da naložim, sve što treba da se radi ja sam tu – objašnjava Dragica.
Ne kažu samo djeca da je Dragica od škole napravila dom.
– Ona brine o svima nama i o nastavnicima. Nikada nismo došli da nas nije pitala kako smo. Uvijek nas je ispratila kada krenemo kući, pozdravi nas. Sa zvonom nikada nije zakasnila, čistoći škole u Gokčanici može da pozavidi svaka apoteka – opisuje Jasmina Ratković, nastavnica srpskog jezika i književnosti.
Generacije koje su prije više decenija izašle iz školskih klupa sjećaju se da je u svakoj školi bila bar jedna tetkica koja je bila i više od tetke.
– Tetkice sada rade svoj posao na drugi način, odrađuju svoj posao, šta treba i to je to. Međutim, Dragica je i dalje drug i prijatelj i savjetnik i roditelj. Imala je jedna situacija, davno je to bilo, ne sjećam se godina koja je bila, napadao je veliki snijeg, mi smo došli autom do dole i zatekli smo Dragicu koja nam čisti put do škole – kaže Srđan Pušonić, nastavnik muzičke kulture.
Dragičinom požrtvovanju svjedočile su generacija učenika u posljednje tri decenije. I ono je isto i kada ih je u školi bilo više stotina i danas kada ih je samo troje, piše Informer.
BONUS VIDEO
(FOTO) „NE NOSI PLAŠT I NE UMIJE DA LETI, ALI PRAVI NAJBOLJE UŠTIPKE NA SVIJETU“ Čistačica koja je osvojila srca svih učenika: Ona je naš heroj! appeared first on Aloonline.ba.
