-2.3 C
Sarajevo
Srijeda, 1 prosinca, 2021
Još

    Beskućnici u BiH – zakonski neprepoznati kao socijalna kategorija ljudi

    ()

    Priča koju vam donosimo govori o problemu, odnosno činjenici da u Bosni i Hercegovini beskućnici nisu zakonski prepoznati kao socijalna kategorija ljudi. Mnogi od njih, zahvaljujući isključivo dobroj volji ljudi iz nevladinog sektora i centrima za socijalni rad, uspijevaju sami pronaći kakav-takav krov nad glavom. Mnogo je i onih koji s djecom noći i dane provode na ulici.

    Na području Federacije Bosne i Hercegovine ne postoji evidencija osoba koje su bez krova nad glavom, odnosno o beskućnicima. Jedino što se zna je da ih mnogo i da se broj mijenja iz dana u dan. Obitelj Ferhatović iz Tuzle je bez krova nad glavom već tri godine. Bisera i Nevres s dvoje malodobne djece, kažu, vrlo često završe na ulici.

    “Znaju ovdje čitave Miladije, znaju i novinari. Mi smo živjeli evo tu u ruševini gdje je zapaljeno. Tu smo živjeli s djecom. Dvoje djece malodobne imam. Stvarno je teška situacija. Mali mi je bio u bolnici, imao temperaturni šok. Evo i suprug je išao u bolnicu”, priča Bisera Ferhatović.

    “Znate kako, kome se god obratite, bace vas s vrata na vrata. Idite ovome, idite onome. Idite tamo, idite vamo, samo da skinu s leđa, da im nisi teret. Odbacuju vas ko da smo neko pseto. Znači tako je i takva je naša država. Bio sam borac, sad sam demobilisani, nemam nikakva primanja”, kaže njen suprug Nevres.

    Adnan Drndić, socijalni radnik i aktivist u borbi za ljudska prava, kaže nam da je ključni problem što prema Zakonu socijalnoj zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti obitelji s djecom TK, kao i Zakon o osnovama socijalne zaštite Federacije BiH beskućnike uopće ne prepoznaje. Nadležni centri za socijalni rad takve osobe smještaju u prihvatne centre pod kategorijom osoba zatečenih u skitnji ili prosjačenju.

    “S obzirom da je taj problem jako zanemaren, da sistemski nije riješen, mora se pristupiti sistemsko rješavanju. Ono što se ovdje dešavalo posljednjih godina, konkretno 2018.godine, u Akcionom planu Grada Tuzle u prioritetima je navedeno da je potrebno otvoriti prihvatilište u Domu penzionera. Međutim, taj dokument je već i zastario, a nikada nije otvoreno. Samim tim, mi s takvim ljudima nemamo gdje, a oni su u velikom potrebi posebno u zimskim periodima”, navodi Drndić.

    Ferhatovići se slažu da je sustavno rješenje neophodno. U Tuzli su zabilježeni i slučajevi da su samohrane majke s djecom
    noći provodile pod vedrim nebom sklanjajući se od nasilja u obitelji.

    I ova zima će samo pokazati koliko je ljudi bez krova nad glavom opet na semaforima i u prosjačenju, samo, osuđeno od društva i bez institucionalne zaštite. (BHRT/ Maja Nikolić)

    Koliko je koristan ovaj tekst?

    Prosjek ocjena / 5. Broj glasova:

    Članak još nema ocjena. Neka tvoja bude prva!

    Žao nam je što vam se članak nije svidio. Trudimo se da budemo bolji!

    Pomozite nam da unaprijedimo sadržaje!

    Recite nam kako možemo poboljšati sajt?

    NAJNOVIJE VIJESTI
    Možda vas zanima I OVO