Josip Iličić, nakon što je postigao sva četiri gola za pobjedu kod Valencije 4:3 i plasman u četvrtfinale Lige prvaka, postao je junak kojeg Italija očajnički treba.
Atalanta dolazi iz Bergama, epicentra koronavirusa koji dnevno ubija stotine ljudi u Italiji, i onda iz tog grada, koji je posljednjih dana postao zloglasan, konačno dođe i jedna lijepa priča.
Priča je to o senzaciji Lige prvaka, koja je u prvom nastupu u najjačem klupskom natjecanju svijeta do osam najboljih došla igrom za gol više i to kao klapa skromnih, simpatičnih tipova bez zvijezda.
Takvu ekipu, koja se nakon najvećeg uspjeha poklonila svom poharanom gradu, predvodi čudesni bosanski Slovenac (rođen u Prijedoru), koji sa svih talijanskih naslovnica nasmijan gleda napaćenu zemlju. Italija i Bergamo trebaju tog heroja i njegov smiješak, koji joj, kao što Iličić radi s terena Mestalle, poručuje: “Nema predaje!”
“Hvala, Božice”, piše La Gazzetta dello Sport preko naslovnice na kojoj Atalanti zahvaljuje oslovljavajući je njenim nadimkom Dea ili Božica, dodajući da je Bergamu donijela “povijesnu radost u najstrašnijem času”.
Iličića na istom mjestu naziva “fenomenom” i slavi ga što je, iako stranac, nakon pobjede trijumf posvetio Bergamu, “svom” gradu.
La Gazzetta, tradicionalno škrta i stroga prilikom ocjenjivanja igrača, Iličiću je dala devetku i napisala da je “uzeo Božicu za ruku i odveo je na sedmo nebo”.
Corriere dello Sport također ističe Iličića kao simbola “talijanske božice” i naziva “fenomenalnim autorom pokera”.
Tuttosport je preko naslovnice razvalio “Iličić, genij Božice”.
