Zločin u prestonici Crne Gore, podsjetimo, dogodio se 1. januara u popodnevnim časovima kada je pomahnitali Aco Martinović nakon višečasovnog sjedenja u kafani „Velestovo“ ljut otišao kući, naoružao se, a potom krenuo u svoj kakvi pir. Martinović je brutalno pucao u svoje prijatelje, kumove, djecu i sestru i to na tri lokacije na Cetinju. Ubica je potom izvršio samoubistvo.
Čitulje se od 2. januara samo nižu. Povodom 40 dana od masakra, prvi put se oglasila neutješne majke dječaka Jovana (14) i Vukana (9) Vuletića, koje je ubica ubio bukvalno na kućnom pragu. U masakru teško je povrijeđen njihov otac, dok im je ubica ubio i strica Mirka Vuletića (42) inače, vlasnika kafane „Veslestovo“ odakle je i počelo krvoproliće.
„TEBE SAM SPASILA, ALI TVOG TAJU NISAM“ Oglasila se Marija koja je ranjena u masakru na Cetinju, od njenih riječi kamen bi zaplakao
– Četrdeset dana bez vas, djeco moja. Bili ste moja sreća, radost, sve u životu, sada ste majčina vječna rana bez lijeka. Preteško je živjeti bez vas. Nemoguće… Bol razara i srce i dušu. U čemu pronaći snagu i nastaviti dalje bez vas, sreće majkine. Sve se nadam da ćete se odnekud pojaviti i reći da je ovo ružan san, ali to je samo pusta želja moja. Majka vas nosi u srcu, duši, tu mi vas niko nikada uzeti ne može. Joco, Vuki, čuvajte gore jedan na drugog. Majka vas neće, ne može prežaliti što mi nevini stradaste, djeco moja. Voli vas vaša neutješna majka – potpisala je čitulju majka, dok se potom i neutješna porodica Vuletić sa nekoliko čitulja oprostila od njih.
– Skrhani bolom povodom naše tragedije. Navršava se 40 naših rana, bola i neprebola Mirka, Jovana i Vukana. Mirko brate, čuvaj nam naše i tvoje dva anđela Jovana i Vukana.
„Zla sudbina vas otrže od života i povede na put bez povratka, a nama ostavi vječiti bol i ranu koja nikada neće preboljeti. Vječno ćemo tugovati za vašim nedužnim životima“, „Tog 1. januara, kume, ugasi se tvoja mladost, ugasi monstrum dva tek započeta neiskvarena života. Neka vaše čiste duše počivaju u carstvu nebeskom“, „Navršava se 40 dana tuge i bola od kada vas krvnik otrgnu iz zagrljaja. Nemamo riječi kojima bi iskazali našu bol i tugu zbog vaših prerano ugašenih života. Ponosni što smo vas imali. Ponosni na vašu plemenitost, mladost, nevinost, ljepotu, na ljubav koju ste pružali. Počivajte u miru, anđeli naši mali sa svojim stricem koji vas tamo čuva od svega. A mi ovamo zauvek vas čuvamo od zaborava“ – ovo su samo neke od potresnih čitulja, inače, strica i njegova dva sokola nisu zaboravili ni kumovi, porodica Kokotović. Kako je Kurir ranije pisao, 13. žrtva masakra Dejan Kokotović i ubijeni Vuletići bili su kumovi.
– Voljenim kumovima, Mirku, Jovanu i Vukanu. Nijemi od bola, nemamo riječi da iskažemo tugu i bol za vama. Počivajte u miru u zagrljaju svoga kuma koji vas je neizmjerno volio. Kumovi Kokotovići – piše u čitulji.
Potom su se nizali i čitulje za ostale ubijene žrtve – braću blizance Miloša i Marka Martinovića, njihove roditelje Radovana i Radmilu Martinović, potom Branka Mudrašu, Jošu Otaševića, Radovana Markovića, Draganu Drašković i Zoricu Vuletić.
– Bezumni hici su zauvijek prekinuli našu porodičnu sreću i harmoniju i u našim srcima ostavili nemjerljivu tugu i bol i nenadoknadivu prazninu za koje ne postoje riječi kojima se mogu opisati. Kroz život si išao časno, dostojanstveno i pošteno, uvijek spreman na toplu ljudsku riječ i razumijevanje i u tvom velikom i plemenitom srcu bilo je mjesta za sve. Pamtićemo tvoju dobrotu, tvoje tople riječi, pažnju i neizmjernu ljubav koju si nam poklanjao. Bio si naša snaga, čvrsti oslonac i sigurnost. Živjećeš uvijek u našim srcima kroz uspomene i najlepša sjećanja koja nas bolno podsjećaju na vrijeme srećnog porodičnog života i tako će biti uvijek, dok i mi živimo – čitulju je potpisala porodica Branka Mudraša, dok drugu potpisuje porodica Joše Otaševića.
– Navršava se 40 tužnih dana otkad nas je napuštio naš voljeni sin, brat, ujak i deda. Bio si nam snaga i čvrst oslonac. Mnogo je teško bez tvoje dobrote, topline, plemenitosti i ljubavi za sve nas. Bol i tuga ostaju vječno u našim srcima. Sa ponosom ćemo čuvati uspomenu na tebe. Volimo te zauvijek.
Uslijedio je oproštaj povoodom pomena za porodicu Martinović, a nesumnjivo najtužnija je ona koju potpisuje Marija sa kćerkom. Inače, Marija Martinović je bila teško ranjena u masakru na Cetinju, ali je na svu sreću uspjela da preživi.
(FOTO) MAJKA DJEČAKA MOLILA DA JE UBIJE Tetka Vukana i Jovana opisala posljednje trenutke njihovog života: Pucaj srce kad toliko boliš…
– Navršava se tužnih 40 dana, voljeni naš, otkad nisi sa nama. Tajo, zašto si me tako rano napustio? Kako, tajo, da odrastem bez tebe. Ćiro moj, kako ću sama sa Ćićom. Zašto mi te Bog uze, nisi to zaslužio… Čuvaću našeg Ćića, znam da nas gledaš sa nekog boljeg mjesta. Volimo te najviše na svijetu – piše u čitulji.
– Čuješ se u svakom našem ćutanju. Živiš u svim našim pričama. Nedostaješ nam da nas kao i uvijek dočekaš na kućnom pragu. Boli što više nećemo vidjeti tvoj osmijeh i osetiti tvoj zagrljaj. Boli svako sjećanje na tebe, na tvoje plemenito srce i čistu dušu. Naša ljubav, sjećanje i misli te ne daju zaboravu. Mirno spavaj, anđele – stoji u čitulji koju potpisuje porodica Radovana Marković.
Čitulja za Draganu Drašković takođe, ima mnogo, a izdvojila se ona od supruga i djece:
13 ŽIVOTA KAO OPOMENA! Poslije masakra na Cetinju u Crnoj Gori vraćen cijeli arsenal oružja
„Dani prolaze, a tuga, bol i praznina se ne smanjuju. Tvojim odlaskom otišao je i dio naših duša, toplina porodičnog doma i roditeljska ljubav i pažnja. Dok smo živi čuvat ćemo sjećanje na najlepše uspomene.“
ČETRDESET DANA NEPREBOLA! Prvi put se oglasila majka dječaka ubijenih na Cetinju: Vječna rana bez lijeka… appeared first on Aloonline.ba.
