Teatrolog Darko Lukić, povodom 27. marta Svjetskog dana pozorišta, podsjetio je da se pandemija, rat i ekonomska kriza neposredno odražavaju i na pozorišta, prije svega na njihovo financiranje.
Lukić smatra da će se morati naći raznovrsni novi načini da pozorište ostvari komunikaciju sa što većim brojem različitih publika, ne samo da zadrži nego i poveća svoju javnu vidljivost i društvenu važnost.
- Pozorište to, naravno, može postići jedino i isključivo kroz interakciju s publikama. Ono jednostavno nema drugog načina postojanja nego preko svojih publika. U protivnom se ne usudim niti razmišljati o njegovoj budućnosti. Razvoj publika vidim tu kao osnovni alat i glavno sredstvo za rješavanje tog prekompliciranog problema u evropskim, a u velikoj mjeri i širim, globalnim okvirima – istaknuo je za Fenu Lukić.
On navodi da srećom, u ovom trenutku nekoliko velikih evropskih ustanova, organizacija i platformi, kao što su EACEA, ENCATC, CAE i IETM ozbiljno rade na tome. Konsultiraju se i veliki rezervoari teatroloških znanja kao što su IFTR i EASTAP.
-Kako ova tijela okupljaju doslovno sve što u Evropi (i puno vanevropskih zemalja) uopće dostatno razumije problem i sve što uopće zna i može nešto kompetentno o tome reći, ni najmanje ne sumnjam da će se u tim vrlo sposobnim stručnim krugovima veći broj kvalitetnih kazališnih rješenja i pronaći. Drugo je pitanje koliko će se, kako i gdje ponuđena rješenja primijeniti. To će, bojim se, svugdje u svijetu biti manje u prostorima stručnosti i kompetencije, a najviše u područjima političke volje – mišljenja je Lukić.
On je podvukao da se pozorište mora glasno nametnuti kao važan sagovornik u oblikovanju tih političkih odluka koje ga se životno tiču.
- Zato bih rekao da je razvoj publika u ovom trenutku za svako pozorište podjednako bitan kao i njegov repertoar i njegov kulturni, društveni i javni angažman – podvukao je Lukić.
On ističe da su sve to nerazdvojivi segmenti istog procesa opstanka i budućeg razvoja kazališta.
- Želim čestitati Svjetski dan pozorišta svom teatarskom svijetu, ljubiteljima teatra, poželjeti da nam se politika izvuče iz pozorišta. Da uvijek budemo ogledalo života, da nam sale uvijek budu pune i odjekuju aplauzi dugi dugi …-poručila je povodom ovog dana glumica Sanela Pepeljak.
Teatrologinja Tina Laco navodi za Fenu da od Dionizija do postdramskog, od scene kao svetog prostora do scene koja je cijeli svijet, od teksta do igre i kroz igru do teksta, od drame do improvizacije, kroz stoljeća mijenâ, istraživanja, izazova, zabrana, cenzura, kroz razdoblja straha od sistema i društva, od novih pristupa i novih medija, uprkos opetovanim uvjerenjima da će teatar izgubiti na popularnosti, da će nestati…Ipak je, na svu sreću, Harwood bio u pravu kad je utvrdio da “pozorište i dalje radi nekim svojim tajnim putevima”.
- I ne samo da radi: i dalje očuđuje, fascinira, oduševljava, potresa, i dalje je teatar svojoj vjernoj publici i svojim vjernim umjetnicima i pitanje i odgovor, i utočište i utjeha, dom u kojem dopuštamo “drevnoj magiji” da djeluje svojim čudesnim silama – ocijenila je teatrologinja i glumica Tina Laco.
Teatrologinja i glumica Ljiljana Čekić ističe za Fenu da ne postoji civilizacija koja nije stvorila vlastito pozorište. Ono se rađalo na svim meridijanima i paralelama.
- Iz toga zaključujemo da je pozorište duboka ljudska potreba, da je imanentno ljudskom društvu i čovjeku kao pojedincu. Današnje pozorište ima obavezu da bude svjedok svoga vremena, opservator, kritičar, da ukazuje na probleme i greške društva u kome postoji i stvara. I ako nema snage da promijeni svijet, može bar da pokuša da izmijeni svijest svoje publike. Srećan svima Dan pozorišta. I stvaraocima i gledaocima -poručila je Čekić.
