Jedna mama ispričala je što sve nije znala kad je došla kući s bebom iz porodilišta, a htjela bi da ih druge buduće mame znaju
Prvenstveno, milenijskim majkama, onima koje su rođene između 1978. i 1994. godine. Ona je odlučila podijeliti stvari koje bi voljela da je znala kad se vratila sa svojom bebom iz rodilišta, a govori da, koliko god se pripremala, ništa ju nije pripremilo na prve dane s bebom i kako bi rado htjela da ju je netko upozorio pa je ovim savjetima odlučila pomoći drugim mamama:
1. Ne trebaš brinuti o rasporedu
Kad sam došla s prvom bebom iz bolnice, toliko sam htjela neku dozu normalnosti u svom životu. Željela sam sve organizirati i napraviti si raspored, bilo što kako bi mi život bio predvidljiv. Voljela bih da sam znala nešto o onome što sada nazivam ‘novorođenačkom maglom’. To su oni blaženi prvi tjedni nakon što se vratite s bebom iz porodilišta i kada je sve o čemu brinete – spavanje, hrana i držanje vaše bebe u naručju. Toliko sam željela uspostaviti rutinu da sam skoro propustila ovu ‘maglu’ koja vas prisiljava da budete prisutni u svakom trenutku.
2. Briga o novorođenčetu je drugačija od brige o bebi Prije nego što sam postala mama, nisam shvaćala o da je briga o novorođenčadi potpuno drugačija od brige za bebu. Novorođene bebe trebaju puno pažnje i nevjerojatno su nepredvidive. Također, vole se presvlačiti, njihati na sve moguće načine i biti ušuškane. Ponekad se bude svakih sat vremena, a ponekad te iznenade i spavaju dugo. 3. Hranjenje bebe oduzima jako puno vremena
Prije nego što sam postala mama, nisam znala da hranjenje zauzima jako dobar dio vremena. Ovo je došlo kao šok za mene. Nije ni čudo da su nove mame tako zauzete. Oni provode cijelo dan hraneći bebu i mijenjajući pelene. Dok sam uspjela presvući svog sina i nahraniti ga, osjećala sam kao da imam samo još pola sata za sebe, da odem pod tuš ili na wc. Nisam uopće bila spremna na činjenicu da hranjenje oduzima toliko puno vremena u tim prvim danima.
4. Druga noć je najgora U 3 ujutro, tijekom druge noći života mog sina, zagledala sam se u medicinsku sestru, i pitala je u nevjerici: “Što se događa?” Moj sin nije htio spavati duže od sat vremena. Konstantno je tražio da ga dojim. “Druga noć je uvijek najgora”, rekla je. Nitko mi to nikad nije rekao, pa ja govorim vama. Puno je lakše kad znaš što možeš očekivati. 5. Novorođene bebe zbilja vole biti u našem naručju .
Novorođene bebe vole osjećaj zagrljaja i topline. Zato toliko čvrsto spavaju kada ih netko drži. Voljela bih da sam to znala. Isprva sam mislila da nešto nije u redu s mojom bebom jer bi se budila svaki put kad sam je pokušala staviti u krevetić. Nisam znala da moj sin plače jer samo hoće biti u mom naručju.
6. Prihvati pomoć Mislila sam da je prihvatiti pomoć koja mi se nudi pokazatelj moje slabosti i nesposobnosti. Voljela bih da sam prihvatila svu pomoć koju si obitelj i prijatelji nudili. Toliko je žrtve uključeno u majčinstvo, a tijekom većine te žrtve nitko vam neće moći pomoći da nosite taj teret. Stoga, prihvati pomoć kad ti je ponuđena i nauči kako pitati za pomoć kada ti je potrebna. 7. Postporođajna depresija izgleda puno drugačije nego što misliš Mislila sam da je postporođajna depresija samo stanje tuge. Nisam znala da postoji puno oblika postporođajne depresije koji nemaju veze s tugom. Srećom, postporođajna depresija danas je tema o kojoj se puno više govori, ali još uvijek ima puno neznanja i srama oko te teme, kojih ne bi smjelo biti. Nevjerojatno je da me nitko u bolnici nije pripremio na znakove postporođajne depresije niti je itko o tome govorio.
Majčinstvo je ponekad usamljeno.
Rano majčinstvo može biti nevjerojatno izolirano. Važno je okružiti se prijateljima i obitelji i budite otvoreni o tome kako se osjećaš. Nakon rođenja moje druge bebe, prijateljica se ponudila da mi donese neke namirnice. Rekla sam joj da ne trebam namirnice, ali trebam nekoga tko će doći i družiti se sa mnom, jer ću poludjeti od usamljenosti. Došla je i sjela na moj kauč i razgovarale smo, smijale se i družile. Nakon što je otišla, osjećala sam se kao nova osoba. Te male interakcije puno znače i pomažu oko osjećaja ‘zarobljenosti’ kod kuće u prvim tjednima s bebom.
9. Izađi ponekad sama iz kuće Teško je ostaviti bebu onih prvih nekoliko puta. Bila sam toliko zabrinuta i nervozna oko napuštanja svoje djece u prvoj godini njihova života. Ali, naučila sam, kao svaka mama, da je to ‘vrijeme za sebe’ jako važno. Čak i ako se radi samo o putu do trgovine ili obavljanju nekih sitnih zadataka, poput odlaska u banku ili poštu, lijepo je imati fokus samo na sebi na trenutak. I poslije sam shvatila da se nakon tih trenutaka uvijek vraćam kući osvježena i uzbuđena.
miss7mama.24sata.hr
