Nište ne obilježi ljudske živote kao rat, ureže se u čovjeka i ostane. Takva je priča i o Jimmiju Jamesu, Škotu iz Edinburga, koji se devedesetih godina, na svoj način, kao borac Armije RBiH borio protiv agresora u Mostaru.Branio je Mostar i obranio ga je, a bio i jedan od onih koji su svojom kamerom snimili rušenje Starog mosta.
James je večeras ispod Starog mosta govorio o tim teškim danima devedesetih, o svojim filmovima i fotografijama nastalim tada, o snazi sjećanja na najteže dane iz historije Mostara. Inače, James posjeduje jednu od najbogatijih arhivskih građa o ratnom Mostaru.
“Nije to bila neka ideja, jednostavno sam osjetio potrebu da dođem i pridružim se Armiji RBiH. U Mostaru je tad bila napadnuta humanost, civilizacija i ja nisam to mogao samo da gledam na televiziji”, kazao nam je taj bivši profesionalni britanski vojnik koji je 1992. došao da pomogne onima kojima je pomoć bila potrebna.
Prisjeća se ultimatuma HVO-a upućenog Armiji RBiH iz zime 1992. i 1993. godine da svi stranci moraju napustiti Mostar.
“Usprotivio sam se, nisam želio da se historija piše mimo mene. Morao sam otići, ali sam napad HVO-a na Mostar gledao u Škotskoj i nisam mogao sjediti skršetnih ruku, s novinarskom ekipom vratio sam se u Mostar i pridružio Armiji Republike Bosne i Hercegovine”, prisjetio se.
James je preko teritorija koji je kontrolisao HVO ušao u ljeto 1993. godine u Mostar, zajedno sa filmskom ekipom koja je željela snimiti dokumentarni film o opsadi Mostara. Kad je snimanje završeno, a ostatak ekipe napustio Mostar, Jimmi se pridružio Armiji.
Foto: R. D./Klix.ba
“Rušenje Starog mosta doživio sam kao smrt svoje bake koju sam volio najviše na svijetu i koja je bila zaštitnik cijele naše porodice. Uloga Starog mosta bila je slična ulozi moje bake, kad je pao on, kao da se raspala i ona zajednica koja ga je okruživala stotinama godina. Kad su ga zločinci srušili kao da ga su ga željeli izbrisati iz historije”, kazao je James koji večeras promoviše svoj dokumentarni film o Mostaru.
Kaže da se sjeća svakog Mostarca kojeg je susreo u ratu, a raduje ga toplina kojom ga Mostarci danas dočekuju u njihovom i njegovom Mostaru. Kaže nam kako je siguran da su iza grada na Neretvi najteži dani, kako vrijeme koje dolazi će biti i ljepše nego su on i njegovi suborci sanjali te 1993. ratne mostarske godine.
klix.ba
